- Da mi je obnoviti kuću, ne bih se zamijenio za “Mostarku”, najvišu zgradu u Mostaru. Ovdje sam se rodio i ovdje mi je najljepše na svijetu - govori Niko Puljić (55), po nadimku Vidić. Unatoč svemu, na usnama mu zaigra osmijeh, a u očima i pogledu neki posebni sjaj. Kao da zamišlja i vidi sebe u svojoj obnovljenoj kući. Već četvrtu godinu živi u kontejneru pokraj golih zidova svoje izgorjele i razrušene kuće u Gornjem Brštaniku u općini Berkovići u RS-u. Berkovići su prije rata bili u općini Stolac, a sada je to dodirno ili granično područje između FBiH i RS-a. U ratu 1992. Hrvati su protjerani, a kuće uništene. U pet sela župe Stjepan Krst trenutačno žive samo tri hrvatske obitelji, među kojima su i Niko Puljić i njegova žena Ljilja. Za našega posjeta Ljilja je bila u bolnici u Mostaru, a imaju i troje djece koji su se kao prognanici skrasili u novoizgrađenim naseljima južno od Mostara.
Život u kontejneru
- U početku sam spavao u autu i vani, bilo je ljeto... Poslije sam u kuću, iako je ruševina, ubacio krevet, ali kada bi padala kiša, prokišnjavalo je. Onda sam nekako nabavio kontejner i evo još smo u njemu. Kuću ne bi trebalo rušiti, ima zidove, trebalo bi je pokriti i unutra obnoviti i urediti. Istina, kad je kuća gorjela, betonska deka se zbog visoke temperature malo ulegla, ali mogla bi se izravnati. Podnosio sam nekoliko zahtjeva, bilo je obećanja, međutim, ništa od toga. Obaviješteni smo prije nekoliko dana da će Vlada RS-a financirati obnovu hrvatskih kuća u istočnoj Hercegovini i da se prijavimo - kaže Niko. - Dok ložiš vatru, može se nekako, ako staneš pola sata, temperatura je ista kao i vani.
Reći ću vam nešto, malo je smiješno, ali istinito: smrznula mi se voda na štednjaku. Očiju mi mojih, živa istina! Zapalio mi se ovaj otvor kroz koji sam proveo dimnu cijev, ugasio sam ga i više nisam smio ložiti. Ujutro, kad sam se probudio, voda se smrznula na štednjaku, priča Niko.
Čuvar u kamenolomu
Doista je zaslužio da mu se ostvari san o kući, pomisli čovjek gledajući ga. Zaposlen je kao čuvar u obližnjem kamenolomu Kremnice, plaća nije Bog zna kolika, ali... Samo da je u kuću. Svoj san sanja u društvu četiri psa, od kojih su tri lovačka, pet-šest mačaka i 30-ak kokoša. Psi i mačke žive skladno, u savršenom miru i prijateljstvu.