Dvojica biskupa i međugorska komisija svjedoče o skrbi za BiH

Tri su radosne vijesti ove godine stigle Hrvatima katolicima iz Vatikana. Najprije je Sveti Otac Benedikt XVI. objavio da je mons. Petar Rajič, višegodišnji visoki dužnosnik pri Svetoj Stolici, imenovan nadbiskupom i papinskim nuncijem za područje Arapskoga poluotoka. Za nadbiskupa ga je u prvostolnici Marije Majke Crkve u Mostaru potkraj siječnja zaredio državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone. Zatim je poglavar Katoličke crkve odobrio uspostavu posebnog međunarodnog Povjerenstva za Međugorje koje će se baviti istraživanjem ovoga skoro tridesetogodišnjeg fenomena. Sredinom srpnja Sveti Otac imenovao je franjevca Marka Semrena pomoćnim biskupom banjolučkim.

To je u Crkvi u BiH bio svojevrsni presedan da se franjevcu povjeri ova važna zadaća nakon što su desetljećima na čelu biskupija uglavnom birani dijecezanski svećenici.

Trenutačno je osam biskupa podrijetlom iz BiH, uz petoricu u trima domaćim biskupijama, nuncija Rajiča, potom Berislava Grgića u Norveškoj te Želimira Puljića u Zadru, što je također svojevrsno priznanje za ustrajnost u očuvanju vjere i tradicionalnu odanost Rimskoj Crkvi.

Komisija za Međugorje je na osobit način značajna budući da je time prekinuta jedna prava pat-pozicija koja traje skoro tri desetljeća. S jedne strane predstavnici Crkve držali su se stava tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije o istraživanju fenomena iz 1990. kako nema dokaza o nadnaravnome, dok su pak s druge strane milijuni hodočasnika nastavljali pristizati u ovo širom svijeta poznato hercegovačko mjesto i osobno svjedočiti o plodovima i svojevrsnom čudu molitve u Međugorju. Uostalom, to je vrlo snažno i osobno posvjedočio i bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn.

Ova tri događaja, svaki ponaosob, pa i posebna poruka koju je Bosni i Hercegovini i katolicima prigodom uručenja posebnog Večernjakova pečata uputio državni tajnik za odnose s državama nadbiskup Dominique Mamberti, kao i sklapanje novoga sporazuma između dviju država o vojnom dušobrižništvu, svjedoče o nemjerljivoj brizi Svete Stolice prema državi Bosni i Hercegovini i napose Hrvatima katolicima.

Ta ljubav Svetoga Oca i suživljavanje s kušnjama kojim su bili izloženi stanovnici ove zemlje ističe se i u stalnoj potpori državi Bosni i Hercegovini, željama za njezinim napretkom prema zajednici europskih zemalja, ali i izgradnji unutarnjeg mira i suživota u kojemu će sva tri naroda biti u cijelosti ravnopravna.