“Neki ljudi zaslužuju da ih se ubije, Raskoljnikov se nikada nije pokajao za svoja nedjela” (a pokajao se), živio je “u podrumskom tavanu”, i “Dostojevski se rodio u Vinkovcima, u Hercegovini”, samo su neki od bisera koje su maturanti ove godine napisali u svojim esejima i na osnovnoj i na višoj razini.
Citati koji će kod mnogih izazvati grohotan smijeh, profesore hrvatskog jezika u srednjim školama bacaju u očaj.
>>Profesori traže da se vlast izjasni trebaju li djeca pisati neću ili ne ću
Ključna kompetencija
Pokazuju im da mnogi od njihovih učenika ne razumiju tekst te da nisu svladali čitanje kao ključnu kompetenciju u današnjem vremenu.
– Čitanje kao vještina važnije je od svakog drugog pozitivnog znanja, zato je školski esej na državnoj maturi važan jer pokazuje koliko učenici razumiju poznati ili nepoznati tekst koji su pročitali – tumači prof. Marina Čubrić, voditeljica stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi.
A da maturanti, koji su u prosjeku ove godine na višoj razini ostvarili 75 posto bodova, a na osnovnoj 65 posto, nisu baš briljirali govori i podatak da nisu čak znali što znače pojedine riječi (npr. ilustrator), da im sintaksa rečenice nije dobra, da često koriste fraze, da su radnju romana smještali u sadašnje vrijeme, da su...
“Nije mogao biti čovjek jer je o svemu previše razmišljao umjesto da je prošao mimo svega bez grižnje savjesti”, napisao je jedan učenik, a da nikome zaista nije jasno što je “pjesnik htio reći”.
“Na vlast dolaze samo oni tvrde kože, spremni sve žrtvovati kako bi bili uspješni... Nepoštenje je najčešći epitet uspješnog čovjeka”, razbacuju se frazama maturanti.
Ništa uspješniji nisu bili ni oni koji su se odlučili za temu eseja izabrati Matulićev tekst o sportu.
– Kompetencija čitanja je temelj učenja na svim područjima, ona ne znači samo razumijevanje literarnog teksta nego i mogućnost iščitavanja različitih vrsta tekstova – grafikona, mapa, tablica... Maturanti su za esej trebali pročitati osam djela na višoj i pet na osnovnoj razini. Pretpostavljalo se da će to biti dovoljno kako bi svladali i usavršili vještinu čitanja – komentira Marina Čubrić.
Pisali čak i dijalektom
Odlično napisanih eseja nema puno, ali važno je da su učenici tom zadatku pristupili ozbiljno, da su se trudili napisati što bolje i da je bisera bilo znatno manje nego na lanjskoj probnoj maturi. Ocjenjivači eseja tolerirali su čak korištenje dijalekta, prepoznavali su djecu kojoj hrvatski jezik nije materinski, što ih nije priječilo da napišu dobar tekst.
– Važan element u ocjenjivanju eseja bila je pravopisna, gramatička i sintaktička točnost. To je nosilo 35 posto udjela na ispitu, a nisu baš briljirali – upozorava prof. Čubrić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr