Najpopularniji hrvatski karizmatik vlč. Zlatko Sudac, dok mu je to onemogućeno s crkvenih propovjedaonica i na duhovnim obnovama, propovijeda u filmu-mjuziklu fra Šimuna Šite Ćorića “Jedna žena – Priča o ljubavi Kraljice Mira”, čija je premijera bila prošle nedjelje u Švicarskoj. Riječ je o kombinaciji glazbenih i filmskih točaka objavljenih na DVD-u koja je nešto još neviđeno u ponudi iz Međugorja, a okupila je gotovo 500 sudionika. Među njima su i poznata glumačka, ali i televizijska lica te brojna imena hrvatske estradne scene.
A odjednom nestane
– U Gospinim međugorskim porukama najčešće se spominje molitva. To je trenutak kad čovjek u miru osjeća sebe, svoje i opće potrebe, to je svijest da je Bog tu, da je uz tebe. Mistici kažu da je takva molitva susret žednog s izvorom vode, gladnog s hranom, djeteta s majkom. To je kao kad je netko zaljubljen pa traži i nalazi vrijeme i mjesto za druženje, pa i onda kada je prostorno udaljen od voljene osobe, ali je srcem blizu i osjeća. Tko često moli, postaje jači, kreativniji i ima bolje odnose s ljudima – propovijeda u filmu-mjuziklu vlč. Sudac.
“Jedna žena – Priča o ljubavi Kraljice Mira” polučila je velik uspjeh, pa je fra Ćorić u Zagreb stigao s gomilom zlatnih runolista, odnosno nagradom Das goldene Edelweis za 2011. što ju dodjeljuje katolička ustanova “Roemisch-katolische Synode”, a dobili su je pjevači koji su sudjelovali u projektu.
– Svoje su glasove “posudili” Zlatan Stipišić Gibonni, Meri Cetinić, Ibrica Jusić, Vinko Coce, Danijela Martinović, Đani Stipaničev, Dado Topić, ansambl Lado i mnogi drugi. Svi su mi se pjevači koje sam zvao od prve odazvali – govori oduševljeno.
Danijela Martinović na latinskom pjeva “Pater noster” (Oče naš), a Gibonni “Isuse, Isuse, ozdravi dušu mi, brani me”, što je, uz ostale skladbe iz film-mjuzikla, zabilježeno i na zasebnom CD-u. U filmskim dijelovima glumci igraju vidioce i ispitivanja koja su prošli, prve dane nakon ukazanja, torturu policije i sumnju mjesnog biskupa.
– A kako izgleda Gospa kad dolazi? Jesi li vidio kad ona dolazi s neba – pita tako u filmu fra Jozo Zovko, ondašnji međugorski župnik, vidioca Jakova, koji je tada imao 10 godina.
– Jesam. Triput je zasjalo kad smo je vidjeli. I onda se odjednom stvori Gospa gori – odgovara Jakov.
– I kad, recimo, ona odlazi, vidiš li je ti i dalje, a drugi ne vide?
– Ko? Ne znam ja. Ja je vidim, sve ovako se širi gore, kad odjednom nestane. Kad govori nam isto ko da pjeva – nastavlja dječak.
– Kako ko da pjeva, zar ne zna govoriti lijepo? – pita fra Jozo.
– Znade ona govorit lijepo. Pa ja to vama tako kažem. Lijepo govori!
– Kojim jezikom govori?
– Naškim, ‘rvackim, govori ko ja – veli Jakov. Na pitanje što će ako mu mama zabrani tu večer ići na brdo ukazanja, pak, odgovara: “Ne more me zaustavit. Rek’o bi joj: Mama, ja ću ić’ pa ti me ubila. Ti me ubi’, ja ću ić’ opet.”
Kako bi se postigla potpuna autentičnost, fra Jozu Zovka policajci ispituju u jednom memljivom zatvorskom podrumu te ga nakon mučenja ubacuju naglavce u bačvu i zakivaju je. A autentičan je i Goran Milić, koji glumi samoga sebe kao novinara Brisanog prostora u razgovoru s fra Slavkom Barbarićem, i to u redakciji te emisije.
– U tome nam je pomogla Hrvatska televizija. Svi su nam izlazili u susret. Goran Milić rado se odazvao. Znamo se još iz Slanog i on je vezan za Međugorje – objašnjava fra Ćorić.
Ured za ne-vjernike
On posebno naglašava ekumensku dimenziju međugorskog fenomena, koji je poput magneta privukao Švicarce, pa su na premijeri u Solothurnu, najsačuvanijem baroknom gradu u zemlji i središtu tamošnje Katoličke crkve, bili predsjednik Švicarske biskupske konferencije biskup Marin Gachter, skupina muslimana i hindusa te arhijerejski namjesnik Srpske pravoslavne crkve za Švicarsku protojerej dr. Stanko Marković.
– Na znanstvenom simpoziju prošle godine prigodom 30. obljetnice fenomena Međugorje imao sam temu “Ekumenizam u Crkvi i u fenomenu Međugorje” pa sam isticao da je upravo taj dio Gospinih poruka kroz ove godine zapostavljen, da trebamo nužno ustanoviti ured za ne-katolike, nekršćane i ne-vjernike jer takvih ljudi dosta dolazi u Međugorje, a ne nudi im se ništa prikladno za njihove prilike i stanja – kaže fra Šito, dodajući kako je u Međugorju “svaki dan nedjelja” te kako je Crkva i “službeno za to da se svim ljudima koji tamo dolaze što bolje nude primjerene duhovne usluge”.
– Što se tiče same teološke strane fenomena ukazanja, Crkva ima vremena reći svoj konačni sud. Uostalom, i da Crkva sutra službeno rekne da su ukazanja teološki autentična, ništa značajno više ljudi ne bi dolazilo u Međugorje nego što ih sada dolazi – zaključuje fra Šimun Šito Ćorić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr