Doc. dr. sc. Mile Sadžak spada u doajene ekonomske diplomacije u BiH jer je jedan od njezinih utemeljitelja. Trenutno obavlja dužnost ministra-savjetnika, zamjenika veleposlanika u Veleposlanstvu BiH u Moskvi. U povodu izlaska nove knjige “Ekonomska diplomacija – kroskulturalni pristup”, doc. dr. sc. Mile Sadžaka, koja će se uskoro u javnosti pojaviti u nakladi Synopsisa, nakladničke kuće iz Zagreba i Sarajeva, Sadžak govori o njezinu sadržaju, a kao diplomat govori i o trenutačnim bilateralno-ekonomskim odnosima BiH i Ruske Federacije, o problemima s kojima se susreću poslovni ljudi iz BiH te o mogućnostima izvoza hrane iz naše zemlje na ogromno tržište Ruske Federacije.
Jesu li promijenjene paradigme koje se odnose na poslovne kulture?
Da, svakako, jer je stara nerealna i stoga neupješna paradigma fizika + kemija = alkemija, zamijenjena novom efikasnom paradigmom koja glasi fizika + kemija = poslovna kultura, jer poslovna kultura je the way we do things around here, ili jednostavno, to je način poslovanja. Stoga je jedini algoritam kojim se postiže sinergetski učinak poslovne kulture na vaš business, upravo ravnopravno i simultano tretiranje obje dimenzije, dakle i fizike i kemije, naravno, simbolično kazano. Odnosno, potrebno je poslovnoj kulturi posvetiti mnogo više pozornosti, posebice kada poslujete na globalnom tržištu. Naime, praksa nam jasno potvrđuje, da pored tvrdih varijabli u poslovanju kao što su npr. roba, financije, tržište itd., značajnu ulogu igraju i meke varijable, a to su emocije, percepcije, osobne preferencije, ili ukratko (poslovna) kultura, koja nekada igra veću ili čak presudnu ulogu za poslovni uspjeh u odnosu na ulogu tvrdih varijabli.
Što je glavna tema Vaše nove knjige?
Za razliku od moje prethodne knjige, nova knjiga “Ekonomska diplomacija – kroskulturalni pristup” je više poslovno-orijentirana i bavi se poslovnim kulturama na razini konkretnih zemalja, tj. fokus je na praksi poslovnih kultura u navedenim zemljama. Glavne teme knjige su savjeti za poslovanje, tip vlasti, govorni jezik, politička i poslovna filozofija zemlje, poslovna praksa, odnosno, način pregovaranja, način donošenja odluka, a daje se i opis (poslovnog) protokola tijekom poslovnih prijmova i događaja. Ovo je moja druga knjiga u nizu, posvećena tematici ekonomske diplomacije i planirano je da narednom knjigom koja bi trebala biti jedan priručnik ekonomske diplomacije, završim trilogiju o ekonomskoj diplomaciji. Moram reći da moja prva knjiga “Ekonomska diplomacija-menadžerski pristup” ima izvanrednu recepciju ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u zemljama regije, gdje se koristi i kao temeljni udžbenik na fakultetima diplomacije, ali su me kontaktirali i eksperti iz prakse kojima se knjiga i kojima je korisna pri obavljanju poslova.
Što je potrebno ultimativno akceptirati ukoliko se želi imati uspješan nastup na inozemnom tržištu?
Ukoliko hoćete poslovati uspješno, važno je da se akceptira politička memorija, ekonomski suverenitet i najvažnije - postoji li pozitivna ekonomska memorija, odnosno je li vaše ranije poslovanje na određenom tržištu bilo uspješno, jer ako jest, onda imate u startu dobru platformu za nastavak poslovanja.
Što je condition sine qua non – temeljni uvjet, uspješne ekonomske diplomacije?
Dobra priprema je pola posla, jer ako se izvrši kvalitetno informiranje, ili osmatranje tržišta, odnosno njegova analiza, zatim ako se pažljivo isplanira nastup, ako se zatvori financijska i logistička konstrukcija i ako imate odgovarajući kadar, stvorili ste dobre pretpostavke za poslovanje.
Koji su dominantni recentni ekonomski trendovi u Ruskoj Federaciji?
S obzirom na to da sam već prilično dugo u Ruskoj Federaciji, mislim da mogu realno sagledati stanje ruske ekonomije i aktualno stanje na ruskom tržištu. Naravno, najvažnije je ono što se odnosi na bilateralne ekonomske odnose BiH i Rusije. Sama Ruska Federacija doživljava promjenu sektorske potražnje, tako da jedan od vodećih izvoznih sektora postaje sektor prehrane, naravno promatrano iz perspektive BiH i regiona uopće, akceptirajući realne izvozne mogućnosti BiH i zemalja regije. Do sada je vodeći poslovni sektor u Ruskoj Federaciji bio građevinski, no sada sve više mjesto lidera na tržištu preuzima sektor prehrane, što je za samu BiH, dosta povoljno, jer građevinarstvo je ipak sezonski i projektni posao, a globalna kriza je pokazala da je građevinski sektor visokosenzibilan i dosta “ranjiv” na financijske krize, dok sektor prehrane je sektor koji i u kriznim vremenima doživljava ipak manje fluktuacije, a u normalnim on je sektor koji upravo zadovoljava temeljne ljudske potrebe i zbog toga je dugoročno perspektivan. U tom kontekstu otvorili smo pozitivne trendove i samo u prošloj godini je izvezeno u Rusku Federaciju nekoliko tisuća tona raznog voća i povrća, a i zemlje u regiji su imale koristi, primjerice mandarina iz Opuzena je intenzivno izvožena, s tim da su poplave koncem prošle godine u dolini Neretve umanjile planirani izvoz. Naravno, izvozne aktivnosti se nastavljaju i u ovoj godini. Također mnogi su u BiH, koji se bave proizvodnjom voća i povrća, već imali prilike susresti se, ali i poslovati s predstavnicima ruskih kompanija koje se bave izvozom voća i povrća. Naravno, ovaj trend se nastavlja i u ovoj godini.
Kako se razvijaju bilateralni, ekonomski odnosi BiH i Ruske Federacije?
Kada su u pitanju ekonomski odnosi, oni imaju pozitivan, no usporen trend, s ruske strane najviše poslovnih aktivnosti se odnosi na sektor energetike, isporuke zemnog plina i nafte, te također investicije u rafineriju u Bosanskom Brodu, dok s bh. strane poslovne aktivnosti su najznačajnije u sektoru građevinarstva, zatim u sektoru farmacije, kompanija Bosnalijek dosta dobro posluje i na primjeru Bosnalijeka imamo upravo pozitivnu ekonomsku memoriju, jer je Bosnalijek plasirao u ranijem periodu, na tržište SSSR-a, veoma kvalitetne lijekove i to ruski kupci pamte. U posljednje vrijeme se otvara novi sektor prehrane s težištem na izvoz voća i povrća. Vjerujte do sada, u većini poslovnih aktivnosti koje su pokretane, problem je bio na “našoj strani”, jer velika većina naših kompanija jednostavno nije imala kapacitete, a nekada čak niti volje ozbiljno proširiti svoje poslovne operacije na rusko tržište. Malo da se i našalimo pa da kažemo kako je često bilo u skladu s narodnom poslovicom: ‘Ima kante, nema vode’ ili ‘Ima vode, nema kante’, bitno je da je gotovo uvijek nešto nedostajalo i naravno onda nije bilo moguće obaviti određen posao. Dakle, potrebno je napraviti temeljni redizajn našeg razmišljanja, ali i pristupa-djelovanja, kada je u pitanju poslovna suradnja, s Ruskom Federacijom, ali i uopće, ukoliko želimo ostvariti bolje ekonomske rezultate. Ipak, kada govorimo o bilateralnim ekonomskim odnosima BiH i Ruske Federacije, može se reći da imamo pozitivan trend razvoja i očekivati je da se taj trend i nastavi.
Koji su glavni problemi s kojima se susreći poslovni ljudi iz BiH u poslovanju s Rusijom?
Glavni problemi u svezi s izvozom u Rusiju su: količina, rokovi, cijena, a na to se nadovezuje i niz drugih, no temeljni problem je odsustvo ozbiljnijeg poslovnog sustava, kao što je nekada bio UPI, koji bi kadrovskim, financijskim, logističkim itd., kapacitetom mogao pratiti takve poslovne operacije. Ilustracije radi, kapacitet samo jedne tržnice Stupinsko u Moskvi je oko 2500 šlepera dnevno ili oko 50.000 tona, a da ne govorimo o regijama i drugim gradovima Rusiji, dakle, tržište za plasman voća i povrća je ogromno i za naše proizvode jako povoljno. Glavni konkurent je Poljska koja inače ima tradiciju u agrobiznisu, Također sačuvala je i naravno modernizirala stare poljoprivredne kombinate, koji imaju velike proizvodne kapacitete, tako da mogu da postignu efekt ekonomije obujma, smanjujući cijenu proizvoda, te ako se uzmu u obzir transportni i transakcijski troškovi, koji su kada se radi o izvozu u Rusiju znatno manji, nego kod izvoza iz BiH, onda Poljska ima stratešku prednost. No znate stara poslovica kaže : “đavo je u detaljima”, tako da ono što Poljska nema, to je ono južno voće i uopće južno sunce koje daju poseban kvalitet našem voću i povrću, jer je sočnije i ukusnije, najbolji primjer za to su jabuke. Naše jabuke znatno su kvalitetnije i ukusnije od poljskih i stoga jako tražene na ruskom tržištu. Kada se pak govori o sektoru građevine, onda je tu prisutna osjetna recesija i znatno smanjen broj projekata koji se implementiraju, ali i sve oštrija legislativa, koja usložnjava procedure u svezi s dobivanjem radnih dozvola, na jednoj strani i pritisak lokalne radne snage i radne snage iz bivših republika SSSR-a, odnosno, konkurencija, na drugoj strani, što opet ima učinak na obaranje cijena i otvara pitanje rentabilnosti poslovanja za “naše” kompanije.