Godinama je pomagala najsiromašnijima i najmanjima

Nađi vremena za milosrđe, to je ključ za nebo, riječi su koje može izgovoriti samo ona osoba koja daje cijelog sebe za druge. Netko poput blažene Majke Terezije. I netko poput časne sestre Lukrecije Mamić koja je dala cijelu sebe za druge. Dala je svoj život. I većeg milosrđa od toga nema.

Sestra Lukrecija, hrvatska Majka Terezija, podrijetlom iz Tomislavgrada, deset godina neumorno je pomagala i služila najsiromašnijima u Africi..., sve do svoje smrti. U bolnici je radila s neishranjenom djecom i majkama, oboljelima od AIDS-a, a posebnu skrb i ljubav iskazivala je najsiromašnijem plemenu Batua, koje je ujedno i najzapostavljeniji dio stanovništva u Burundiju.

Odlazak u misiju

- Nama dolaze oni najmanji... Oni zadnji. Traže nas. I mi im pomažemo koliko možemo, kazala je u jednom od svojih posljednjih razgovora. Vedra duha govorila je kako ju je “uvijek oduševljavala univerzalna dimenzija Crkve i otvaranje novih prostora za naviještanje evanđelja, kao i širenja karizme naše drage službe”. To je i razlog njezinoga odlaska u misije gdje neće biti zaboravljena. Njezine ubojice privedene su ubrzo pred lice pravde, ali koliko je sestra Lukrecija bila satkana od ljubavi za bližnje govori i sama izjava nadbiskupa Marina Barišića. U svojoj propovijedi na pokopu kazao je: “Siguran sam da bi sestra Lukrecija i za svoje ubojice i za ubojice svojih suradnika kazala: “Ne govorite tako loše o njima... Nisu oni tako zli, nego su ih okolnosti učinile takvima”. Ljubav vidi bolje i dalje. Ljubav oprašta i nada se da će se i njihov život promijeniti.” Koliko je ljubila druge svjedoče i riječi njezine obitelji. “Kad je bila kući, izvadila je iz torbe komad nečega crnoga i sve nas upitala: - Znate li što je ovo? Kad smo, onako zbunjeni, rekli da ne znamo, kazala je: - Kruh, takav kruh od trske jedu djeca u Burundiju da bi preživjela. Pomozimo im da ne umru od gladi!”, kazao nam je Mirko Mamić, brat časne sestre Lukrecije koja je umrla mučeničkom smrću u nama tako dalekoj Africi. Ali sestri Lukreciji Afrika je bio njezin dom.

Svjedokinja ljubavi

- U Africi, karizma se živi. Afrički čovjek ima svoj identitet i jako je teško približiti im se. Imaju svoju kulturu, i to treba poštivati. Prihvatiti bolest, patnju. Prihvatiti smrt. Oni prihvate..., riječi su te časne sestre, koja je umrla mučeničkom smrću.

Hrvati širom svijeta ponosni su na sestru Lukreciju, ona je bila “evangelizatorica, svjedokinja ljubavi Božje, ali istodobno i Veleposlanica srca i lica svoje nacije”, rekao je nadbiskup Barišić na njezinom pogrebu.

I upravo je to bila časna sestra Lukrecija - veleposlanica srca. A to su čitatelji i Ocjenjivački sud Večernjaka prepoznali. Život je dala za druge i pronašla svoj ključ za nebo.