Energetski sektor bi mogao generirati više prihoda za zemlju, privući ulaganja, jačati industrijski razvoj i služiti kao model unosnog posla za kompanije u cijelom gospodarstvu, stajalište je Izaslanstva EU-a u BiH. Samo u hidroenergetskom sektoru svaki entitet ima potencijal za proizvodnju dva i pol bilijuna vati sati električne energije. No, kako u BiH nema strategije ni oko jedne važne stvari, tako je nema ni u energetskom sektoru, zbog čega je ovaj potencijal neiskorišten.
Nepostojanje strategije
U EU drže da je osim političkih neslaganja ključni problem neučinkovito i funkcionalno upravljanje Elektroprijenosom. Dakako, uz ovaj problem navodi se i nepostojanje energetske strategije, nepostojanje zakona o plinu te opći neuspjeh u smislu napretka na planu reformi u reguliranju i isporuci energije koji su već ranije dogovoreni. Naime, BiH je jedina zemlja u regiji koja nema zakon o plinu. Zbog toga je regulacija plinskog sektora neusklađena, jer samo postoje takozvani regulatori – Ministarstvo energetike u oba entiteta, a detalji uvoznih ugovora nisu javni, a malo komu su dostupni. Pretpostavlja se da je u pitanju niz sumnjivih ugovora vezanih za kupnju plina, a po svemu sudeći građani kroz račune plaćaju danak krađama. Ono što je prioritet EU-a u BiH kada je u pitanju energetski sektor, jest poštivanje Ugovora o energetskoj zajednici koji je stupio na snagu 2007. godine, a koji je BiH potpisala dvije godine ranije.
Liberalizacija tržišta
Taj ugovor predviđa potpunu liberalizaciju energetskog tržišta u BiH, što znači eliminiranje monopola i zloporabe dominantnog položaja na tržištu ili subvenciju do siječnja 2015. godine, za korisnike u kućanstvima, a do siječnja 2008. isti je vrijedio za ostale korisnike. Stoga će EU prvenstveno podupirati što žurnije usklađivanje zakonodavstva o električnoj energiji s europskim standardima. Natječaj se očekuje u 2012. godini. No, čini se da će i dalje u BiH električnom energijom gospodariti tri elektroprivredne kompanije, koje drže monopol. U postocima, i dalje će EP BiH pripadati 48 posto korisnika i proizvodnje, EP-u RS-a 39 posto te Elektroprivredi HZ HB 13 posto. Ove tri kompanije će i dalje uživati monopol u vlastitim geografskim područjima na kojima djeluju, a kupci i dalje neće moći birati svog dobavljača na osnovi učinkovitosti.