Na posljednjoj sjednici Upravnog odbora SKB-a Mostar na kojoj je bila i predsjednica Nadzornog odbora ove institucije, ravnatelj bolnice dr. Ante Kvesić je zatražio da se donese odredba da je nužno smanjiti troškove bolnice za 40 posto, ali je i upozorio da će takva odluka imati dalekosežne posljedice na rad vodeće zdravstvene institucije u regiji. - Moramo znati cijenu toga. Mi ćemo smanjiti količinu rada za 40 posto i izbaciti 40 posto usluga koje dajemo. Je li to naš cilj? Hoćemo li spašavati financijsko izvješće bolnice ili ćemo se pobrinuti da ljudi imaju odgovarajuću zaštitu? Netko bi morao konačno jedanput kazati što to želi - rekao je dr. Kvesić.
Situacija je neizdrživa
SKB Mostar se već nalazi u neizdrživoj situaciji. O tome govori i izjava jedna pacijentice koja je slomila ruku, a u bolnici nisu imali gipsa koji je bio potreban kako bi se prijelom sanirao. - Problem je generalni nedostatak novca. Problem je što imamo 300 usluga koje radimo, a koje nemaju nikakve cijene. Pravimo štetu sami sebi. Mi imamo četiri osnivača: županije i Federacija i oni se još niti jednom nisu sastali da bi rekli koliko će snositi troškova, koliki je čiji udio u bolnici. Mi smo prepušteni sami sebi. I onda nam još nelegalnim kolektivnim ugovorom nametnu 30 milijuna maraka obveza koje nam sada stižu na naplatu. Mi zaista ne možemo pronaći niti jednu instituciju koja bi mogla podnijeti ovaj teret - rekli su nam u SKB-u Mostar.
Gdje su osnivači?
Pozvali su osnivače bolnice da se jasno izjasne oko toga žele li imati udio vlasništva u bolnici ili ne, odnosno hoće li ili ne sudjelovati u financiranju ove institucije. - Ako ne žele, neka to kažu i izađu ili Vlada HNŽ-a neka se očituje želi li biti jedan od vlasnika bolnice ili ne. Neka kažu Kvesiću da ide kući, to nije problem. Ja neću plaćati nešto za što nemam pravo - poručio je dr. Kvesić.
Još uvijek nitko ni reagirao na stanje u kojem se našao SKB Mostar. Šutnja je samo potvrda nezainteresiranosti svih razina vlasti koje bi trebale osigurati normalno funkcioniranje ove institucije. Ta šutnja traje već godinama, ali se više ne može tolerirati jer vodi u propast.