Hodočasnica s krunicom spašena samo par sati prije sigurne smrti!

Ovo je čudo! Bože, evo je! Doviknuo sam Marku vidjevši je tek kad sam joj prišao na pola metra udaljenosti, toliko je gusta bila šikara. Na njoj je bila majica kratkih rukava i neki lagani prsluk, na nogama papuče bez čarapa. Bila je sva izgrebana, evo isto kao i mi sada - govori Jozo Čilić (25) koji je do nestale hodočasnice, 64-godišnje Njemice Maren Rosler stigao s prijateljem Markom Čilićem (24), također članom Lovačkog društva Golub Čitluk. Tako je završena 24-satna dramatična golgota koju je na brdu Križevac preživjela zalutala strankinja, koju je samo nekoliko sati dijelilo od sigurne smrti. Sigurno ne bi uspjela preživjeti još jednu noć jer je već bila kolabirala zarobljena u gustom raslinju nepristupačnog terena, svega kilometar zračne linije od postaja Križnog puta. Kada je sva izgrebana i preplanula tijela stigla na sigurno, spašena žena nije mogla suzdržati emocije te je iz zahvalnosti ljubila ruke i grlila policajce PP-a Čitluk i specijalce MUP-a HNŽ-a, koju su napravili još jedan velik i human posao.

Nismo gubili nadu

Dvojica lovaca su se u potragu uključila odmah kada ih je nazvao Jozin otac Tomislav Čilić Pop iz Ćorkova Doca, koji je pokušao proći dijelom prohodne staze u terencu i potražiti nestalu, ali bezuspješno.

- Nismo ni minute razmišljali nakon dojave da je neka starija žena nestala, negdje oko 15 sati smo krenuli put repetitora jer nas je navodila posada helikoptera EUFOR-a, koja ju je nakon gotovo sat potrage, uz pomoć operatera Eroneta, već locirala i dobacila joj vodu. Potom je više od sat vremena trebalo da se probijemo do lokacije na koju nas je navodio helikopter, kada smo došli blizu starice više ništa nismo vidjeli niti čuli, smetala nas je gusta smrekovina i zvuk helikoptera. Nismo gubili nadu da ćemo je pronaći, pali sam sto puta, ali nisam klonuo - nastavlja Jozo, dok njegov prijatelj Marko dodaje da je teškoća bilo i u povratku. Kad smo je uzeli ispod ruke, nismo ni mi znali gdje je pravi put... Lomili smo grane da se nas troje izvučemo prema podnožju Kukavca. Tek kad smo se susreli sa specijalnom policijom, bilo nam je lakše, oni su prokrčili dio puta kako bismo svi sretno sišli dolje. Mislim da se Njemica spasila zato što je imala mobitel sa sobom, teško da bismo je na tako nepristupačnom terenu pronašli, već je bila iscrpljena, u papučama i slabo obučena, bez vode i promrzla.

Nudila nagradu

Trebala su nam gotovo tri sata da je pronađemo i svedemo u podnožje. Iako ima 63 godine, žena se dobro držala, mobitel i krunicu nije ispuštala iz ruke - kaže Marko.

Na povratku u pansion hodočasnica im se zahvaljivala i nudila novčanu nagradu koju su njih dvojica odbili, to im je zadnje bilo na pameti, tek će sjesti sa susjedima u pansionu Jure, gdje ih je vlasnik pozvao da “načmu” dvogodišnji pršut i vino po želji.

U pansionu kažu da su sretni što se sve dobro svršilo, ponosni su na svoje mlade susjede, ali i na sve koji su bili u potrazi.

- Diglo se cijelo selo, policija i redovita i specijalna, zahvaljuju i posadi helikoptera, bez kojeg, svi kažu, ne bi uspješno okončali avanturu - zaključuje vlasnik pansiona Jure Čilić.

Hodočasnica koja je krenula na Brdo ukazanja u Bijakovićima i završila na oko 500 metara nadmorske visine, sretno se vratila sa skupinom hodočasnika u Njemačku, a iza nje je, kako je pri odlasku poručila, ostao svijetli primjer nesebične pomoći koji zaslužuje svaku pohvalu.