HR Herceg Bosna nije žrtvovana radi Hrvatske

Posve se različito danas tumači odluka o osnivanju Hrvatske zajednice, a napose Hrvatske republike Herceg-Bosne. Većina Hrvata podržava i dalje odluku o osnivanju strukture koja je bila simbol ostvarenja slobode i jednakopravnosti, a sjećanje je posebno snažno evocirano nakon pokušaja da se Hrvate potpuno ukloni iz političkog života u BiH. Prof. Jozo Marić, koji je u Vladi HR HB bio ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa smatra da bi te tekovine trebale biti smjerokaz i za buduće djelovanje.

Kako danas gledate na okolnosti i sve što je prethodilo utemeljenju Hrvatske republike Herceg Bosne?

Tijekom devetnaest godina imali smo dovoljno vremena razsmisliti o svim razlozima koji su vodili uspostavi HR HB. Jednako tako smo mogli analizirati i prigovore koji su nam upućivani s različitih strana. Međutim, nakon devetnaest godina i cjelokupnog razvoja situacije ja sam osobno uvjeren da je taj naš potez tada 28. kolovoza 1993. bio i logičan i opravdan.

U kojem pravcu?

Naravno da taj potez nije mogao biti u političkom smislu u cijelosti isprofiliran, niti se moglo predvidjeti cjelokupni razvoj situacije koji se kasnije događao. No, nakon 19 godina kada sagledamo što se sve dogodilo i što se još danas zbiva, još sam dodatno uvjeren da je ovaj potez bio opravdan. Kada se stvari sagledaju i retrospektivno s obzirom na političku i dramatičnu ratnu pozornicu u BiH od travnja 1992. do kolovoza 1993. jasno je da se svaki narod organizirao kako bi sačuvao svoje postojanje. Misleći na opstanak svoga naroda u najboljoj vjeri su postupili hrvatski politički i vojni predstavnici. To opće načelo prihvatila je tada i međunarodna zajednica koja je od Vance – Owenova do drugih planova predlagala rješenja koja su pratila stanje na terenu. Svaki od tih prijedloga sadržavao je veću samostalnost u teritorijalnom, političkom i svakom drugom smislu. u BiH. Jasno je da su želje bile različite, ali i snage. Na tragu takvih razmišljanja, ali i politike koju smo vodili, nije bilo ništa logičnije da nakon HZ HB uspostavimo Hrvatsku republiku. Zamislimo samo kakav bi kaos imali na ovome prostoru da se to nije dogodilo. Ne bismo uopće mogli organizirati obranu, život...

Ali u Washingtonu, kasnije i u Daytonu stvari su značajno promijenjene!

U Daytonu je na izvjestan način potvrđen naše zauzimanje, ali je istodobno i modificirano. Nažalost, sve nakon Daytona se pokazalo da se pozicija hrvatskog naroda srozavala i ono sa čime nismo bili zadovoljni u Daytonu kasnije se potvrdilo da smo kao narod imali puno veća prava kroz institucije Herceg Bosne. U današnjoj BiH se otimaju i isključive nadležnosti županija.

Pojedini dužnosnici, među kojima su i hrvatski predstavnici iz Sarajeva, ali i Zagreba su spremni ustvrditi da je cilj Herceg-Bosne bio podjela BiH i da je bila pogrešan potez. Je li to tako?

BiH je bila podijeljena i 1992, 1993, ali nažalost i danas. Ja bih sve te kritičare upitao što bi Hrvati danas bili i imali da nije bilo HZ ili HR Herceg Bosne. Tko bi to bio naš predstavnik? Bili to bio netko poput Željka Komšića? Da ta teza ne stoji može se jednostavno odgovoriti i kroz brojke da Hrvati nisu bili u stanju obraniti niti pojedine prostore za koje su smatrali da su im vitalno važni. Nažalost, nitko od tih ne spominje da je podjela na Federaciju BiH i RS danas činjenica i ne razumijem što je onda grešno kod Hrvata i Hrvatske republike Herceg Bosne.

U BiH se mogu čuti komentari, a pojedinima je to i želja, da sudski proces šestorci u Haagu završi presudom udruženog zločinačkog pothvata. Mislite li da bi se u tome slučaju bilo pragmatično odreći Herceg-Bosne?

Sva kada bi se mi i htjeli odreći Herceg-Bosne, mislim da to nikada neće uspjeti izbrisati iz svijesti hrvatskog naroda. To je zaista iluzija i glupost onoga tko to zagovara. Puno je kraće trajala jedna vlada u XV. stoljeću herceg Stjepana Kosače. I ta kratkotrajna vlada kao i titula vladara Kosače ostavila je za čitavu povijest naziv Hercegovine. Pa zar misli netko da će iz svijesti naroda, koji ima makar 30 posto fakultetski obrazovanih ljudi, danas izbrisati Herceg-Bosnu! To samo može očekivati naivan čovjek. Ne razumijem zašto bi se mi bilo čega odrekli. Danas trebamo naći model da kao narod dobijemo ono što imaju i drugi. 
Bili ste sudionik značajnog dijela zbivanja oko Herceg Bosne. Kako komentirate navode da je sloboda Hrvata u BiH kroz Herceg Bosnu plaćena zbog slobode Republike Hrvatske?
Ne bih se složio s time. Naime, mi uopće ni bismo mogli organizirati obranu ovih prostora bez Hrvatske. Činjenica je da niti Hrvatska ne bi obranila najranjiviji dio od Dubrovnika do Splita da nije bilo Hrvata u BiH. Tu treba biti puno pošteniji u prosudbama i ne može se reći da smo mi bili žrtvovani. Treba imati na umu sa čime smo raspolagali. Radije bih rekao da su Hrvati i u Hrvatskoj i u BiH bili žrtve jedne bezobzirne, nacionalističke politike koja je htjela izbrisati hrvatsko ime, hrvatski narod i hrvatsku državu. Nisu oni htjeli samo ostvariti granici na Virovitici, Karlovac, Karlobag nego potpuno izbrisati Hrvate. A što su htjeli s Hercegovinom, posve je jasno kada se analizira što se događalo u Vukovaru. Zar mislite da bi bili milosrdniji prema Hercegovini?

Danas se u politici često čuju eufemizmi za Herceg Bosnu, treći entitet, hrvatska federalna jedinica ...Je li to općenito smjer kojega se politika treba držati da bi se Hrvati u svojim pravima izjednačili s brojnijim narodima Srbima ili Bošnjacima?

Ni u kojem slučaju broj pripadnika jednog, drugog ili trećeg naroda na bi smio određivati tko će imati veća prava. Ako Srbi u BiH imaju republiku, ako Bošnjaci zbog želje da Federacija bude ono što je Srbima RS, onda se s pravom postavlja pitanje gdje je pozicija Hrvata...

Gdje je, Vi odgovorite?

Hrvati su nažalost u poziciji da dobivaju mrvice u Federaciji BiH. Hrvatski narod ne može dobiti svoju televiziju, kulturne institucije su pred gašenjem. Za mene je posve legitimno boriti se za ista prava koja imaju drugi. Ništa manje, ništa više! Hrvati se ne trebaju pravdati i udarati u prsa. Ako se danas Katalonija, Belgija, Vels, Škotska bore za veću autonomiju, ne razumijem tko to pravo može Hrvatima osporiti.

Kako u tome kontekstu komentirate zauzimanje hrvatske politike za ostvarivanje hrvatske jednakopravnosti, jesu li na dobrome putu?

Mi moramo napraviti jasnu razliku između političara, a ona se sada može vidjeti i kroz one koji su na vlasti ili izvan nje. Moja je velika zamjerka hrvatskim političkim predstavnicima koji su došli na vlast u Federaciji, a svi znamo na koji način. Ti ljudi nažalost nisu oni kojima su Hrvati dali legitimitet da ih predstavljaju. Ja bih im osobno i to oprostio, ali nikako ne mogu oprostiti njihov način rada. Ne mogu shvatiti da oni koji se izdaju za predstavnike rada i boljitka istodobno ne rade ništa, a kada je riječ o boljitku onda se brinu samo za sebe. Nikako ne mogu priznati niti one koji se kunu u nasljeđe Ante Starčevića, a ne znaju da se sam Starčević pred smrt odrekao onih koji su služili Kuenu Hedervariju i koji su na njegovu koritu dobivali određene privilegije. Tako to kaže Krleža a oni neka provjere u djelima Panorama pojmova, pogleda o Starčeviću.

Poruka!

Ne smijemo zaboraviti što se događalo, posebno ne žrtve. Sada je važno izaći na izbore i potvrditi svoju prisutnost u BiH, a ne samo jadikovati.