Hrvati i katolička vjera su u velikoj opasnosti da nestanu u BiH

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Alessandro D’Errico je u povodu Sv. Ante, zaštitnika župe, predvodio misno slavlje u župi Sijekovac, Gornja Močila kod Bosanskog Broda. Ovu je prigodu papinski izaslanik iskoristio za upućivanje vrlo snažnih poruka hrvatskom katoličkom puku, vođama unutar naroda i Katoličke crkve, ali i svakom pojedinačnom vjerniku. Nadbiskup D’Errico je zabrinut stalnim trendom smanjivanja broja Hrvata katolika u BiH te poziva na temeljitu zajedničku akciju kako bi se osnažila pozicija ovoga naroda, simbolično ističući važnost bosanske Posavine za budućnost naroda u BiH.

- Uistinu sam zadovoljan što sam danas s vama. Rado sam prihvatio poziv koji ste mi uputili, zbog različitih razloga. Prije svega, zbog bratskoga prijateljstva koje me povezuje s vašim župnikom, vrlo dragim don Ivanom Toljom. Proteklih godina sam upoznao don Ivana, posebice po njegovu djelovanju na novinskom području. Naravno da sam znao da je ovdje župnik već pet godina. Obećao sam mu doći jednoga dana posjetiti njegovu župu. Zadovoljan sam što se to događa danas, na dan vaše proslave zaštitnika.

Međutim, došao sam rado također zbog onoga što je Posavina značila u prošlosti, i zbog onoga što znači danas, za hrvatski katolički narod. U prošlosti, ovdje je bilo mnogo hrvatskih središta, dobro naseljenih i dobro organiziranih. Potom dođe rat. Najveći dio Hrvata bio je prisiljen napustiti ovaj kraj. Kuće su bile uništene, crkve i pastoralne strukture razrušene.

Ali, Bogu hvala, malo po malo, život je obnovljen i ovdje. Ovdje ste vi 2008. obnovili crkvu. A još prije, 2006. obnovili ste župnu kuću. Ovdje ste opskrbili župu modernim sportskim i rekreativnim strukturama. Ovdje obnavljate kuće u intenzivnom ritmu, kazao je nuncij.

Upozoravajući podaci

- Znadete bolje od mene da se isto događa i u drugim hrvatskim središtima. I tako je Posavina danas velik izazov, ili bolje velika nada za budućnost hrvatskoga naroda u BiH. Želja koju vam izražavam, nada koju rado gajim, molitva koju uzdižem po zagovoru sv. Ante, jest da život mogne ponovno u potpunosti nastati u Posavini, kao prije i više negoli prije; i da vaš primjer mogne poslužiti također drugima, koji su kao i vi morali napustiti vlastite kuće za vrijeme rata, i možda su danas još pomalo neodlučni o tome što činiti.

Draga moja braćo i sestre, zadovoljan sam što vaš pothvat nailazi na podršku tolikih ustanova i tolikih osoba dobre volje. Zaista sam radostan kada čujem da civilne vlasti – to mi ponavljaju često – jamče da danas nema problema za povratak hrvatskoga katoličkog naroda u ovu zemlju. No pri srcu mi je da naglasim jednu stvar. Ovo je važan izazov: ovdje se gradi ne samo sadašnjost nego također budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

Znadete bolje od mene da su podaci, nažalost, alarmantni. Od oko 800.000 Hrvata iz 1991., došlo se na današnjih oko 460.000. Pad populacije tiče se prije svega ovoga kraja. Općenitije, prognanici se nisu vratili u broju kojemu smo se nadali. Mladi nastavljaju napuštati zemlju, posebice zbog nedostatka posla. A postoji i jedan drugi podatak, vrlo zabrinjavajući, na koji bih želio prizvati vašu pozornost. To jest, odnos između broja rođenih i broja umrlih. U smislu da broj umrlih godišnje postaje sve veći u odnosu na broj rođenih.

Zato si, kao papinski predstavnik, često postavljam pitanje, koje često ponavljam poglavarima Svete Stolice i vlastima Bosne i Hercegovine, kako civilnim, tako vjerskim. Pitanje koje si postavljam je teško, ne samo sa stajališta delikatnog etničkog ekvilibrija Bosne i Hercegovine; ne samo zbog dragocjene uloge koju je hrvatski narod imao i ima u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje si postavljam je teško za budućnost Katoličke crkve: jer ako se nastavi ovako, katolička vjera – koju su vaši očevi obranili s toliko žara i prenijeli s toliko ljubavi – naša vjera, riskira da za koje desetljeće posvema nestane u ovim zemljama.

Draga moja braćo i sestre, u ovoj molitvenoj prigodi, zajedno s vama danas, ponovno si želim postaviti također još jedno pitanje, koje si također toliko puta postavljam. To jest, u ovom zabrinjavajućem stanju, što možemo učiniti da bismo zaokrenuli pravac? Koji doprinos možemo dati da bi se spasilo hrvatski narod u Bosni i Hercegovini?

Očito je da je problem vrlo složen da bi se mislilo kako se s njim može uhvatiti ukoštac s malo riječi. Ali ovdje, u izmučenoj Posavini, htio bih kratko naznačiti neke pravce za razmišljanje – vama i cijelom hrvatskom narodu – za dobro ovoga naroda i budućnost katoličke vjere u Bosni i Hercegovini.

Prvo - biskupi su uvjereni da moramo nastaviti inzistirati na svim razinama kako bi se postiglo da se konačno stvore prikladne situacije za toliko željeni povratak izbjeglica. Sigurno, prošlo je skoro 16 godina od završetka rata. Ali poznajemo dobro ljubav hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine prema ovim zemljama i prema vlastitim tradicijama. I sigurni smo da danas ima mnogo osoba koje bi bile spremne vratiti se ako bi se osigurali pozitivni uvjeti, jednakosti prava, za njihov povratak.

Drugo - čini mi se potrebno misliti više i bolje na mlade, koji su nada i budućnost svakoga društva. Moramo misliti više i bolje na mlade jer je jednostavno samorazarajuće ostati nedjelatni pred žalosnom pojavom da toliko mladih nastavlja napuštati Bosnu i Hercegovinu. Stoga, prema mome mišljenju, trebalo bi ozbiljno misliti posebice kako stvoriti radna mjesta za naše mlade, da bi im se dopustilo da ostanu u Bosni i Hercegovini i ostvare svoju budućnost ovdje, kao što je u njihovim nakanama.

Odlazak mladih

Treće - najiskrenije moram reći da često mislim na još jednu pojavu. To jest, na tolike osobe koje preferiraju ne vjenčavati se, i na tolike koji – ako se i vjenčaju – preferiraju imati samo jedno ili najviše dvoje djece. Vjerujem da posebice ovo objašnjava zašto broj umrlih nastavlja rasti u odnosu na broj rođenih.

Sigurno postoje konkretni razlozi koji na neki način opravdavaju ove izbore: gospodarska kriza, posljedice rata, nesigurnost budućnosti, situacija nejednakosti Hrvata u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Ali kao biskup Božje Crkve, htio bih vas pozvati da na budućnost gledate s više povjerenja. S više povjerenja u život. S više povjerenja u Providnost. S više povjerenja u Boga u kojega vjerujemo, koji je brižan otac i zna što nam je potrebno prije negoli ga zamolimo. S više povjerenja u Boga koji nas poziva da budemo Njegovi suradnici u djelu stvaranja, po prenošenju života. Trebamo gledati više na primjer Svete Obitelji. I ona je naišla na tolike poteškoće. Ali njoj nikada nije uzmanjkalo predanja vjere u Božji plan. Drugim riječima, trebamo se sučeliti s poteškoćama s više duha vjere. S neoborivom vjerom svojih otaca. Pomoć je naša u imenu Gospodina. Ovo moramo stalno ponavljati, posebice u teškim trenucima, i ne dopustiti da nas preuzmu sekularizirani ljudski kriteriji koji nose rizik da proizvedu posvemašnji nestanak prisutnosti Crkve i hrvatskoga naroda u ovim zemljama.

Četvrto - u ovoj molitvenoj prigodi, dopustite mi uputiti jedan apel svima i svakomu od vas. Pred poteškoćama koje dolaze izvana, i pred napetostima koje ponekada postoje također unutar hrvatskoga naroda, uvijek postoji rizik obeshrabrenja. I često napast da se izmakne, da se opere ruke kao Pilat, misleći da drugi trebaju riješiti probleme, i posebice oni koji imaju višu odgovornost u društvu.

No siguran da sam da ćete se sa mnom složiti da sadašnji trenutak, izazovi sadašnjega trenutka, zahtijevaju da se svi i svatko osjećaju uključeni. Moramo se svi osjećati uključeni da svatko obavi svoj dio, s osjećajem društvene i kršćanske odgovornosti. Postoje oni koji mogu učiniti mnogo i koji mogu učiniti nešto manje: radi se o paraboli o talentima. Ali ako u svima sazrije ovaj osjećaj osobne uključenosti, vjerujem da će biti lakše naći prava rješenja, koja svi želimo radi dobra našega naroda.

I da dadnemo više autoriteta ovim mojim riječima, htio bih vas podsjetiti na poruku koju je blaženi Ivan Pavao II. – veliki prijatelj Bosne i Hercegovine – ostavio u Banjoj Luci 2003. Sjećate li se što je rekao s toliko osjećaja i s toliko ljubavi za ove zemlje? „Ne očekujte da drugi riješe vaše probleme.“ „Budite vi sami prvi graditelji svoje budućnosti.“ „Ne tražite drugdje laka rješenja svojih problema.“ Bile su to potresne riječi koje – na rastojanju od osam godina – i danas čuvaju svoju aktualnost!”, rekao je apostolski nuncij u BiH.

Pri tome je pozvao vjernike da se svoje molitve upute svetome Anti koji je zaštitnik župe, ali i svetac kojemu svoje molitve upućuju brojni vjernici u BiH.