Točno stotinu godina proći će u utorak, 10. travnja, od trenutka kada je Titanic, tada najveći i najluksuzniji brod u povijesti iz Southamptona krenuo na svoje prvo putovanje. U tom trenutku nitko nije ni sanjao da će samo pet dana poslije, čelična grdosija, udarom o ledenu santu razderana trupa, zauvijek nestati u vodama Atlantika odnoseći sa sobom otprilike 1500 putnika i članova posade.
Spas u snalažljivosti
– Među nesretnicima koji su upravo Titanic izabrali za brod kojim su planirali stići u Ameriku i početi novi život, bio je i 21 Hrvat, od čega ih je polovica na putovanje krenula iz Like. Samo su dvojica Hrvata, putnika treće klase, preživjela havariju, a tijela većine poginulih zauvijek su nastala u morskim dubinama.
Nikola Lulić, koji je Hrvatima koji su plovili u Ameriku pomagao jer je znao engleski jezik, preživio je zahvaljujući svojoj snalažljivosti. Do čamaca nisu puštali muškarce nego samo žene i djecu, ali on je zgrabio kapu jednog od mornara i stavio je na glavu. Kroz gužvu se probio do čamca, a uspaničeni putnici, koji su mislili da se ukrcava u brodicu kako bi pomogao u njenom spuštanju, propustili su ga bez negodovanja – izjavio je tijekom istrage provođene u mjesecima nakon Titanicova potonuća Lulićev poznanik i suputnik iz Češke Jan Jalny. O spašavanju Ivana Jalševca, drugog preživjelog Hrvata s Titanica koji je na put u Ameriku krenuo iz Topolovca, ne zna se ništa osim da je spašen u čamcu broj 15, istom onome u kojemu se našao i Lulić. Ne znajući engleski jezik, zaključani u potpalublju i kabinama treće klase, ostali putnici s područja današnje Hrvatske nisu bili te sreće. U havariji broda izginule su cijele obitelji. Stradala je tako i četveročlana obitelj Čačić iz Kule u Lici. Samo je jedno tijelo poginulog hrvatskog putnika, Jozefa Draženovića iz Hrastilnika izvučeno iz mora, ostali su nestali.
Carpathia puna Riječana
Dvadesetak Hrvata koji su se našli na palubi broda u trenutku havarije nisu jedina poveznica Titanica s Hrvatskom. Brod Carpathia, koji je prvi došao do mjesta potonuća i koji je iz mora izvukao najviše preživjelih brodolomaca nalazio se u tome trenutku na svome redovitom putovanju iz New Yorka prema Rijeci, a među posadom broda-heroja bilo je i 76 Hrvata, većinom Riječana i Primoraca. Upravo zahvaljujući jednome od njih, mornaru Josipu Caru koji je izvlačio preživjele na palubu Carpathije i pokušavao ih utopliti dekama, u Hrvatskoj se danas nalazi i jedan od samo pet spasilačkih prsluka s Titanica čije je podrijetlo neupitno. Car je po iskrcaju spašenih zadržao kao uspomenu jedan od spasilačkih prsluka koji su ležali na palubi broda. Prsluk je donio kući u Rijeku, da bi ga 1938. darovao riječkom muzeju koji ga je odložio – u podrum. Vrijedni predmet s Titanica ležao je zaboravljen do prije nekoliko godina kada su ga Slobodan Novković iz Zagreba i njegov švicarski kolega Ginter Bablem, koji se bave proučavanjem tragedije, locirali i izvukli na svjetlo dana. Danas je, nakon restauracije, ponovo dostupan javnosti.
Veliki interes kupaca
I dok je Titanicov prsluk za spašavanje gotovo zaboravljen ležao u Rijeci, predmeti spašeni s olupine koja već puno stoljeće leži na dnu mora privlače nezapamćen interes kupaca koji su za njih spremni izdvojiti golem novac samo kako bi posjedovali djelić tragične povijesti. Među predmetima koji će u Londonu, na stotu obljetnicu potonuća, 15. travnja, biti ponuđeni na aukciji je i stolac za sunčanje izvučen s palube potonula broda, a očekuje se kako će donijeti otprilike 150.000 eura. Tu je i par zlatnih medaljona, pribor za jelo pa čak i svileni kimono tada poznate kreatorice Lady Duff-Gordon u kojemu se s tonućeg broda ukrcala na čamac. Bit će prodane i note Wallace Hartleya, vođe orkestra koji je svirao na palubi, a očekuje se da će stajati otprilike 5000 eura.
Preuzeto sa www.vecernji.hr