Mićo Stanišić bio je desna ruka Radovana Karadžića i već je pet i pol godina u haaškom pritvoru, teško optužen da je, kao ministar policije Republike Srpske sudjelovao u trajnom uklanjanju, etničkom čišćenju bosanskih Muslimana i Hrvata, organizirao progone, ubojstva, iseljenje civila, kao i ubijanje, mučenje i okrutno postupanje s ratnim zarobljenicima. Njegova funkcija pokrivala je i zapovijedanje srpskom paravojskom i dobrovoljcima. M. Stanišić mogao bi, ako sudsko vijeće Haaškog tribunala pristane na zahtjev njegove obrane, uskoro raspolagati Jedinstvenim registrom hrvatskih branitelja, dakle s popisom više stotina tisuća imena branitelja!? Obrana tvrdi da se "neke od navodnih civilnih žrtava navedenih u dodatku optužnice također pojavljuju u registru imena branitelja kao pripadnici OS RH u vrijeme na koje se odnosi optužnica i u vrijeme njihova navodna nestanka".
Nalog nije stigao
Čim je, prije devet mjeseci na internetu objavljen nepotpuni popis, tzv. Registar hrvatskih branitelja, postalo je to unutrašnje političko pitanje oko kojega su nastala žestoka sporenja. Predstavnici vlasti žestoko su reagirali i tvrdili da taj popis spada u državne tajne i da branitelji imaju pravo na zaštitu osobnih podataka. Predstavnici oporbe i Ureda predsjednika Josipovića, naprotiv, tražili su da se napokon prihvati zakon koji će omogućiti objavu popisa te se tako vidi jesu li na popisu baš svi koji su to zaslužili ili ima mnogo i tzv. branitelja. Analitičari su upozoravali da će objava popisa olakšati Srbiji da manipulira optužnicama protiv hrvatskih branitelja. Interes za popis tako iskazuje i obrana ministra policije Republike Srpske.
– Zasad nemam nikakvu informaciju o tome da bi MKS u Haagu tražio od Hrvatske Registar branitelja – izjavljuje ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Kaže da nas Zakon o suradnji s Haagom obvezuje na suradnju, da je Hrvatska kooperativna i da je većinu zahtjeva ispunila. –Tek kada i ako zahtjev stigne, treba vidjeti na što se točno odnosi te može li mu se udovoljiti i u kojoj mjeri – tvrdi.
Hrvatski amandman
Izvor blizak hrvatskoj Vladi potvrđuje da s Tribunala nije došao obvezujući nalog. A stigne li, RH može ispuniti svoje obveze, ali i zaštititi nacionalnu sigurnost. Aktiviranjem Pravila 54 BIS i 70. Pojednostavljeno, RH traži zaštitu tajni i nacionalne sigurnost, o Registru se raspravlja na zatvorenoj sjednici u sudnici, a dokumenti se, nakon uporabe vraćaju u RH. No, svi znaju da se, jednom kada kopije popisa "sjednu" stranama u procesu, raznim kanalima sve tajne svejedno znaju odliti tamo kamo ne bi smjele. Recimo do Banje Luke i Beograda. Stoga RH ima na raspolaganju pravi način zaštite podataka iz Registra. Ima pravo postupiti poput Srbije koja je Haagu poslala transkripte sa sastanka političkog i vojnog vrha oko Srebrenice zacrnivši prethodno sva imena i izjave koje je proglasila ugrožavanjem nacionalne sigurnosti. Zatraži li obrana M. Stanišića, npr., razjašnjenje oko pet imena za koje nije jasno jesu li bili civili ili vojnici, RH može, dođe li sub poena, poslati Registar branitelja s pola milijuna imena, no prethodno će zacrniti 499.995 imena. Samo Vlada treba posegnuti za ovim rješenjem koje se, da apsurd bude veći, na Tribunalu zove "hrvatski amandman" jer ga je prva upotrijebila RH kada je uspjela izbjegnuti sub poenu pokojnom Gojku Šušku u slučaju Blaškić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr