Financijska situacija Zapadnohercegovačke županije nije najbolja. Razlog tome leži i u Zakonu o pripadnosti javnih prihoda, ali i u vladama koje se iskazuju ili u financijskom nemoralu, ili u vladama koje ne krasi prevelika sposobnost rješavanja ključnih problema. O situaciji u ovoj županiji razgovarali smo s predsjednikom Vlade Zdenkom Ćosićem koji je otvoreno progovorio o problemima te kako gleda na njihovo rješavanje.
• Prema statističkim pokazateljima, razvijenost zapadnohercegovačkog gospodarstva je odmah iza Sarajevske županije što sugerira da se radi o financijski stabilnoj županiji. U načelu je drukčije, imamo najave prosvjeda, nezadovoljstva, optužbe... Koji je stvarni problem županije Zapadnohercegovačke?
Jedna razina problema je drastičan pad poreznih prihoda, što je vidljivo iz podataka koje objavljuje Uprava za neizravno oporezivanje BiH. Druga razina koja posebno pogađa našu županiju jest Zakon o pripadnosti javih prihoda. Po svemu sudeći, novi se zakon može očekivati tek nakon popisa pučanstva u BiH. Upravo je broj pučanstva bitan kriterij za raspodjelu prihoda i tu nešto ne štima. Službene statistike pokazuju znatan pad broja stanovnika u našoj županiji, iako znamo da nije tako. Komunikacija između općinskih službi i Zavoda za statistiku negdje je pukla, a to rezultira smanjenjem prihoda. U prva četiri mjeseca ove godine bilježimo smanjenje prihoda u odnosu na isto razdoblje prošle godine za više od dva milijuna maraka.
• Vaši ministri često ističu da ih je dočekao nered u županiji, koji je napravila prethodna Vlada. Što je točno dočekalo vas i vaše ministre kada ste preuzeli Vladu ZHŽ-a?
Osim neodgovornog upravljanja proračunom, županija nije imala nikakve strateške projekte. Nitko nije vodio računa o potrošnji namjenskih sredstava. Treba reći kako još uvijek nismo u potpunosti tu uveli reda, ali najveći dio tih proračunskog novca danas se troši namjenski. Dovršavamo i prostorni plan županije što je ključni strateški dokument. Strategija razvoja naše županije također je pri kraju i uskoro će biti usvojena i javnosti prezentirana. Spomenimo još nekoliko zakona kojima uređujemo život u županiji kao što su Zakon o privatno-javnom partnerstvu, Zakon o šumama, Zakon o koncesijama... Tek kad imamo propise, strategiju i prostorni plan, možemo govoriti o našoj županiji kao prostoru koji može sa svim svojim potencijalima biti privlačan domaćim i stranim ulagačima. Svega toga do sada nije bilo, a posljedice osjećamo svi. Optužbe među strankama nisu nikakva novost.
• HDZ je ljude iz prošle vlade često prikazivao kroz pljačku županije, dok današnja oporba iz HSP-a i NSRzB-a ovu vladu prikazuje kao nesposobnu, s obzirom da se u medije plasiraju većinom informacije o zaduženjima Vlade i sanaciji minusa koje je ostavila prethodna vlast. Kako to komentirate?
Kad lopov pokrade nečiju kuću, on se u podsvijesti ruga domaćinu i uživa u svojoj nadmoći. U tom slučaju nitko razuman se ne divi “sposobnosti” kradljivca, nego postavlja pitanje zaslužene kazne za počinjeno nedjelo. Kad taj famozni dvojac Jurišić - Ivanković govori o stanju u našoj županiji, oni, ustvari, pljuju u lice javnosti, u lice tužiteljstvima, oni se nadmoćno rugaju - evo što smo sve učinili i nitko nam ništa ne može! Licemjere ćete lako prepoznati. Kad nisu u poziciji činiti zla djela, nude dobre savjete.
• Štrajk prosvjetara s početka 2013. najavio je tešku godinu, a priča se i o njegovom nastavku. Je li bilo neophodno snižavati primanja prosvjetnim djelatnicima?
Pokušavali smo dogovoriti smanjenje materijalnih troškova kako bismo zaštitili plaće. Kad su propali svi pokušaji, bili smo prisiljeni smanjivati plaće. Iako smo više puta govorili o toj nužnosti, nije bilo razumijevanja u razgovorima s predstavnicima sindikata. Uvijek nastojim postići što širi konsenzus o potezima koje ova vlada čini. U tom smislu najavljujem formiranje gospodarsko-socijalnog vijeća kako bismo sva pitanja zajednički raspravili. Velika je prepreka postizanju povjerenja iznošenje neistina u javnosti. Uporno se prešućuje da mjere koje se odnose na smanjenje primanja jednako pogađaju sve korisnike proračuna, a ne samo prosvjetne djelatnike kako se to krivo naglašava. Ako znamo da je plaća nastavnika, odnosno profesora (kojih imamo oko 1400), nešto veća od plaće državnih službenika i namještenika (kojih imamo u svim ministarstvima i Skupštini zajedno oko 200), onda je nerealno očekivati da se zaštite primanja jednima, a umanje primanja drugima. Kada bismo to i učinili, ne bi bilo nikakva učinka s aspekta ušteda jer je riječ o razmjerno malom broju ljudi. Znam da su primanja nedostatna, ali isto tako znam da bi mnogi bili sretni da mogu dobiti posao državnog službenika, namještenika u tijelima uprave ili učitelja. Moramo imati u vidu širi kontekst problema.
• Plaću iz županijskog proračuna prima 2177 zaposlenih. Je li to prevelika brojka i ima li tu previše zaposlenih po političkoj liniji, s obzirom da nijednoj opciji to nije strano činiti?
Upravo sam govorio o broju zaposlenih. Kad se iznose brojke, ljudi obično misle kako je riječ o administraciji, a zaboravlja se da su na županijskom proračunu, pored spomenutih prosvjetnih djelatnika, policajci, suci, tužitelji kao i uprave i zavodi. Na plaće i materijalne troškove odlazi nešto manje od 80 posto proračunskih rashoda. S druge strane, iz federalnoga proračuna za plaće se izdvaja oko 20 posto proračuna. Ostatak od 80 posto se dijeli po političkoj mjeri. Od toga golemog dijela proračunskoga kolača naša županija nema ništa. Tu se očituje najgrublja diskriminacija hrvatskih prostora i ljudi. Najbolji je primjer postojanje neustavnih federalnih ministarstava za kulturu i prosvjetu na koje se troše deseci milijuna maraka, dok su sve obveze prema prosvjetnim djelatnicima na teret županijskog proračuna. Kad je riječ o zapošljavanju, uvijek će biti pokušaja da se netko preferira mimo pravila. Mnogi koji su uključeni u taj proces imaju “svoje” kandidate i žele ih progurati. Takvi se često skrivaju iza neke apstraktne politike kako bi ostvarili konkretan osobni cilj. Najbolja je zaštita od utjecaja politike i “politike” javnost postupka i jasna pravila. Mislim da još nismo izgradili jasne pravilnike i da to ostavlja prostor pojedincima da primjenjuju neka svoja pravila.
• Postoji li neki konkretan financijski plan koji bi mogao biti dugoročno rješenje za Zapadnohercegovačku županiju?
Rješenje je učiniti sve pretpostavke kako bismo iskoristili naše razvojne potencijale. O tome sam već govorio. Nužno je mijenjati Zakon o pripadnosti javnih prihoda i ukloniti diskriminaciju kojoj smo izloženi.
• U županiji je još dosta neaktivne imovine od nefunkcionalnih prijeratnih poduzeća. Postoje li neke opcije kako makar tu imovinu staviti u funkciju, ako već te tvrtke ne mogu funkcionirati?
Kad je u pitanju privatizacija državne imovine postoji izrazita tromost. Razlozi su dijelom objektivni, ali to ne opravdava nedovoljan angažman odgovornih ljudi zaduženih za taj posao. U nekima od tih društava pokrenut je stečajni postupak. Neka od neprivatiziranih poduzeća raspolažu značajnom imovinom, ali su opterećena obvezama prema dobavljačima i djelatnicima. Agencija za privatizaciju se susreće s problemom blokade računa. Također, vidljiva je nedovoljna angažiriranost ljudi u poduzećima koja treba pripremiti za privatizaciju. Nedavno smo imenovali nove mlade ljude koji bi trebali ubrzati taj proces. Ako nemate jasne bilance stanja, odnosno početne bilance, ne možete ni očekivati interes ulagača. Osnovni nam je motiv obveza prema zaposlenicima tih poduzeća i rješavanje njihova statusa, kao i stvaranje mogućnosti ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta.
• Za kraj, što možete poručiti sugrađanima u ZHŽ-u? Mogu li se nadati dolasku boljih vremena ili nas očekuje još gore razdoblje?
Nikada neće doći bolje vrijeme ako ga sami ne učinimo boljim.
Financijska situacija Zapadnohercegovačke županije nije najbolja. Razlog tome leži i u Zakonu o pripadnosti javnih prihoda, ali i u vladama koje se iskazuju ili u financijskom nemoralu, ili u vladama koje ne krasi prevelika sposobnost rješavanja ključnih problema. O situaciji u ovoj županiji razgovarali smo s predsjednikom Vlade Zdenkom Ćosićem koji je otvoreno progovorio o problemima te kako gleda na njihovo rješavanje.
• Prema statističkim pokazateljima, razvijenost zapadnohercegovačkog gospodarstva je odmah iza Sarajevske županije što sugerira da se radi o financijski stabilnoj županiji. U načelu je drukčije, imamo najave prosvjeda, nezadovoljstva, optužbe... Koji je stvarni problem županije Zapadnohercegovačke?
Jedna razina problema je drastičan pad poreznih prihoda, što je vidljivo iz podataka koje objavljuje Uprava za neizravno oporezivanje BiH. Druga razina koja posebno pogađa našu županiju jest Zakon o pripadnosti javih prihoda. Po svemu sudeći, novi se zakon može očekivati tek nakon popisa pučanstva u BiH. Upravo je broj pučanstva bitan kriterij za raspodjelu prihoda i tu nešto ne štima. Službene statistike pokazuju znatan pad broja stanovnika u našoj županiji, iako znamo da nije tako. Komunikacija između općinskih službi i Zavoda za statistiku negdje je pukla, a to rezultira smanjenjem prihoda. U prva četiri mjeseca ove godine bilježimo smanjenje prihoda u odnosu na isto razdoblje prošle godine za više od dva milijuna maraka.
• Vaši ministri često ističu da ih je dočekao nered u županiji, koji je napravila prethodna Vlada. Što je točno dočekalo vas i vaše ministre kada ste preuzeli Vladu ZHŽ-a?
Osim neodgovornog upravljanja proračunom, županija nije imala nikakve strateške projekte. Nitko nije vodio računa o potrošnji namjenskih sredstava. Treba reći kako još uvijek nismo u potpunosti tu uveli reda, ali najveći dio tih proračunskog novca danas se troši namjenski. Dovršavamo i prostorni plan županije što je ključni strateški dokument. Strategija razvoja naše županije također je pri kraju i uskoro će biti usvojena i javnosti prezentirana. Spomenimo još nekoliko zakona kojima uređujemo život u županiji kao što su Zakon o privatno-javnom partnerstvu, Zakon o šumama, Zakon o koncesijama... Tek kad imamo propise, strategiju i prostorni plan, možemo govoriti o našoj županiji kao prostoru koji može sa svim svojim potencijalima biti privlačan domaćim i stranim ulagačima. Svega toga do sada nije bilo, a posljedice osjećamo svi. Optužbe među strankama nisu nikakva novost.
• HDZ je ljude iz prošle vlade često prikazivao kroz pljačku županije, dok današnja oporba iz HSP-a i NSRzB-a ovu vladu prikazuje kao nesposobnu, s obzirom da se u medije plasiraju većinom informacije o zaduženjima Vlade i sanaciji minusa koje je ostavila prethodna vlast. Kako to komentirate?
Kad lopov pokrade nečiju kuću, on se u podsvijesti ruga domaćinu i uživa u svojoj nadmoći. U tom slučaju nitko razuman se ne divi “sposobnosti” kradljivca, nego postavlja pitanje zaslužene kazne za počinjeno nedjelo. Kad taj famozni dvojac Jurišić - Ivanković govori o stanju u našoj županiji, oni, ustvari, pljuju u lice javnosti, u lice tužiteljstvima, oni se nadmoćno rugaju - evo što smo sve učinili i nitko nam ništa ne može! Licemjere ćete lako prepoznati. Kad nisu u poziciji činiti zla djela, nude dobre savjete.
• Štrajk prosvjetara s početka 2013. najavio je tešku godinu, a priča se i o njegovom nastavku. Je li bilo neophodno snižavati primanja prosvjetnim djelatnicima?
Pokušavali smo dogovoriti smanjenje materijalnih troškova kako bismo zaštitili plaće. Kad su propali svi pokušaji, bili smo prisiljeni smanjivati plaće. Iako smo više puta govorili o toj nužnosti, nije bilo razumijevanja u razgovorima s predstavnicima sindikata. Uvijek nastojim postići što širi konsenzus o potezima koje ova vlada čini. U tom smislu najavljujem formiranje gospodarsko-socijalnog vijeća kako bismo sva pitanja zajednički raspravili. Velika je prepreka postizanju povjerenja iznošenje neistina u javnosti. Uporno se prešućuje da mjere koje se odnose na smanjenje primanja jednako pogađaju sve korisnike proračuna, a ne samo prosvjetne djelatnike kako se to krivo naglašava. Ako znamo da je plaća nastavnika, odnosno profesora (kojih imamo oko 1400), nešto veća od plaće državnih službenika i namještenika (kojih imamo u svim ministarstvima i Skupštini zajedno oko 200), onda je nerealno očekivati da se zaštite primanja jednima, a umanje primanja drugima. Kada bismo to i učinili, ne bi bilo nikakva učinka s aspekta ušteda jer je riječ o razmjerno malom broju ljudi. Znam da su primanja nedostatna, ali isto tako znam da bi mnogi bili sretni da mogu dobiti posao državnog službenika, namještenika u tijelima uprave ili učitelja. Moramo imati u vidu širi kontekst problema.
• Plaću iz županijskog proračuna prima 2177 zaposlenih. Je li to prevelika brojka i ima li tu previše zaposlenih po političkoj liniji, s obzirom da nijednoj opciji to nije strano činiti?
Upravo sam govorio o broju zaposlenih. Kad se iznose brojke, ljudi obično misle kako je riječ o administraciji, a zaboravlja se da su na županijskom proračunu, pored spomenutih prosvjetnih djelatnika, policajci, suci, tužitelji kao i uprave i zavodi. Na plaće i materijalne troškove odlazi nešto manje od 80 posto proračunskih rashoda. S druge strane, iz federalnoga proračuna za plaće se izdvaja oko 20 posto proračuna. Ostatak od 80 posto se dijeli po političkoj mjeri. Od toga golemog dijela proračunskoga kolača naša županija nema ništa. Tu se očituje najgrublja diskriminacija hrvatskih prostora i ljudi. Najbolji je primjer postojanje neustavnih federalnih ministarstava za kulturu i prosvjetu na koje se troše deseci milijuna maraka, dok su sve obveze prema prosvjetnim djelatnicima na teret županijskog proračuna. Kad je riječ o zapošljavanju, uvijek će biti pokušaja da se netko preferira mimo pravila. Mnogi koji su uključeni u taj proces imaju “svoje” kandidate i žele ih progurati. Takvi se često skrivaju iza neke apstraktne politike kako bi ostvarili konkretan osobni cilj. Najbolja je zaštita od utjecaja politike i “politike” javnost postupka i jasna pravila. Mislim da još nismo izgradili jasne pravilnike i da to ostavlja prostor pojedincima da primjenjuju neka svoja pravila.
• Postoji li neki konkretan financijski plan koji bi mogao biti dugoročno rješenje za Zapadnohercegovačku županiju?
Rješenje je učiniti sve pretpostavke kako bismo iskoristili naše razvojne potencijale. O tome sam već govorio. Nužno je mijenjati Zakon o pripadnosti javnih prihoda i ukloniti diskriminaciju kojoj smo izloženi.
• U županiji je još dosta neaktivne imovine od nefunkcionalnih prijeratnih poduzeća. Postoje li neke opcije kako makar tu imovinu staviti u funkciju, ako već te tvrtke ne mogu funkcionirati?
Kad je u pitanju privatizacija državne imovine postoji izrazita tromost. Razlozi su dijelom objektivni, ali to ne opravdava nedovoljan angažman odgovornih ljudi zaduženih za taj posao. U nekima od tih društava pokrenut je stečajni postupak. Neka od neprivatiziranih poduzeća raspolažu značajnom imovinom, ali su opterećena obvezama prema dobavljačima i djelatnicima. Agencija za privatizaciju se susreće s problemom blokade računa. Također, vidljiva je nedovoljna angažiriranost ljudi u poduzećima koja treba pripremiti za privatizaciju. Nedavno smo imenovali nove mlade ljude koji bi trebali ubrzati taj proces. Ako nemate jasne bilance stanja, odnosno početne bilance, ne možete ni očekivati interes ulagača. Osnovni nam je motiv obveza prema zaposlenicima tih poduzeća i rješavanje njihova statusa, kao i stvaranje mogućnosti ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta.
• Za kraj, što možete poručiti sugrađanima u ZHŽ-u? Mogu li se nadati dolasku boljih vremena ili nas očekuje još gore razdoblje?
Nikada neće doći bolje vrijeme ako ga sami ne učinimo boljim.