Hrvatsko-bošnjački entitet kao država jednog naroda

- Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima) i građani Bosne i Hercegovine, u vršenju svojih suverenih prava, stvaraju unutarnju strukturu područja s većinom bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Republici BiH, u Federaciji BiH, koja se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima”, temeljna je odrednica Washingtonskog sporazuma o uspostavi Federacije, potpisanog prije 18 godina u Bijeloj kući u Washingtonu. Danas ovo deklarativno zauzimanje sve više sliči drugom sastavnom dijelu sporazuma o konfederaciji Federacije BiH i Republike Hrvatske oko kojega su razgovore istoga dana započeli predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Lažna obećanja

To se nikada nije dogodilo niti se imalo nakanu provesti. S vremenom je i Washingtonski sporazum, koji je oživotvoren Ustavom FBiH, doživio puzajuću reviziju nametnutim odlukama međunarodne uprave, ali i otimanjem nadležnosti od entitetskih vlasti Federacije BiH. S vremenom su Hrvati izgubili utjecaj u vlasti ovoga entiteta što je kulminiralo izborom predsjednika i Vlade uz, dakako, grubo kršenje i zadiranje u slovo i duh ovoga američkog sporazuma o obustavi sukoba i stvaranju hrvatsko-bošnjačkog entiteta. 
Najprije su unutar Vlade napravljene takve preinake da su Hrvati posve izgubili utjecaj u procesu odlučivanja. Washingtonski je sporazum 2003. poništio tadašnji Visoki predstavnik Wolfgang Petritch uvodeći navodnu konstitutivnost naroda. To je danas dovelo do toga da bošnjačke stranke imaju svoje Hrvate i Srbe koje postavljaju na dužnosti, a srpske stranke svoje Hrvate i Bošnjake. Pri tome je potpuno poništen jedan od ključnih načela zaštite pojedinih naroda - konsenzus.

Vitalni interes

- Odluke Vlade koje se odnose na vitalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda zahtijevat će konsenzus”, navodi se u Washingtonskom sporazumu. Danas, međutim, sve odluke federalna Vlada može donijeti čak i da svi Hrvati budu protiv. Brojne su nadležnosti koje je Federacija BiH otela županijama, unatoč tome što je to značilo kršenje Washingtonskog sporazuma, odnosno Ustava FBiH. 
Ovim se dokumentom predviđa da županije imaju isključive nadležnosti oko policije, obrazovanja, kulture, korištenja zemljišta i prostornog planiranja, proizvodnje energije, radijskog i televizijskog emitiranja, naknada za isplaćivanje socijalne skrbi, turističkog razvoja. Svi ovi poslovi danas su centralizirani u FBiH, a unatoč tome što je i Ustavni sud presuđivao protiv kršenja federalnog Ustava, izvorne ovlasti županija ostale su samo mrtvo slovo na washingtonskom papiru.