Ivica Bačić, bivši djelatnik MORH-a, prvi je Hrvat koji je uspio dobiti pravomoćnu presudu prizivnog suda u Beogradu.
Stoga mu je Ministarstvo obrane Republike Srbije dužno nadoknaditi štetu zbog oduzimanja njegova automobila Renaulta 19, ručne radiostanice, putovnice te kožnate torbe s osobnim stvarima.
Mjesec dana u zatvoru
Bačiću je 3. listopada 1991. godine u Kninu kapetan Milorad Grubač, ovlašteni "starešina organa bezbednosti", privremeno oduzeo osobno vozilo i predmete pod sumnjom da je dezerter i hrvatski špijun.
Bačić je tada uhićen u pokušaju spašavanja ranjenog susjeda Mate Pilića iz Brištana na Miljevačkom platou, čija je kuća pogođena topovskom granatom u napadu bivše JNA. Bačić, tada pripadnik Zbora narodne garde, povezao ga je svojim autom u bolnicu. Na putu su ga zarobili pripadnici JNA.
– Budući da sam u bivšoj mornarici bio oficir i dragovoljno 26. srpnja 1991. godine prešao u Zbor narodne garde, "druga strana" jedva je dočekala da me "dobije na pladnju" i optuži kao dezertera i hrvatskog špijuna. Tražili su od mene osobne isprave, provjeravali u svojoj "komandi garnizona" u Kninu tko sam i što tu radim. Vezali su mi ruke žicom, uzeli vozilo i stvari, a mene ubacili u kampanjolu i odveli u koncentracijski logor u Knin na ispitivanje. U zatvoru sam proveo mjesec dana. Ispitivali su me danonoćno pukovnici Ratko Mladić i Zdravko Tolimir, kapetan Dragomir Pečanac i moj skoro pa neposredni susjed, bivši komandir milicije u Drnišu, tada pripadnik Vojne policije JNA, kapetan Milorad Grubač. Tog 3. listopada 1991. godine u Kninu su mi izdali potvrdu o privremeno oduzetim stvarima sukladno tadašnjem zakonu o kaznenom postupku. Spremio sam je u čizmu i tako sam je uspio sačuvati – rekao nam je Ivica Bačić prisjećajući se tih teških ratnih zarobljeničkih dana.
Njegova upornost i hrabrost rezultirale su najnovijom presudom i poglavito zadovoljštinom.
Dva je puta dobivao prvostupanjske presude, a ova prizivnog suda konačna je u smislu osnove tužbenog zahtjeva.
Pobijedila istina
Koliku će visinu naknade dobiti, Bačić još ne zna. Bitna mu je svaka kuna, no najvažnije od svega je, naglašava, moralna zadovoljština.
Poručuje svima, kojima se dogodilo nešto slično u ratnim danima, da pokušaju slijediti njegov put. Jest da je trnovit, ali isplati se!
– Pobijedila je istina i dalmatinski dišpet – zaključuje Ivica Bačić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr