U relativno kratkoj karijeri, potpisnik ovih redova može se pohvaliti da je razgovarao s Ecclestoneom, Todtom, Schumacherom, Loebom pa čak (ništa manje važno) i s lijepom Alonsovom suprugom Raquel del Rosario. No, da će kod kuće, u kvartu, razgovarati s Hrvatom koji pobjeđuje u utrkama formule, zvučalo mu je kao SF-film. Sve do prošlog vikenda...
– Pobijedio sam u Imoli na utrci formule! Koliko znam, prvi sam Hrvat kojem je to uspjelo – veselo je nakon utrke prošlog vikenda u Imoli prepričavao Kristijan Habulin (24). Kako smo već pisali u travnju, dečko iz Vrapča je nada, no ovakav rezultat u talijanskom prvenstvu formule renault 2.0 nitko nije ni sanjao. Pa ni on!
S bolidom starim 12 godina
– Nevjerojatno, još je slađe jer sam pobijedio u bolidu starom 12 godina, a s obzirom na ono što moja konkurencija vozi, radi se o “kanti”. Moja formula renault prešla je 10 tisuća kilometara, a ostali u pravilu imaju nove bolide. Da slikovito objasnim, kraj Talijana s kojima se natječem izgledam kao prosjak. Oni za sezonu troše najmanje 200 tisuća eura, a ja 50 tisuća. Spavam u kamionu kako bih uštedio... I jedem hot-dog. Ali, to mi je najmanje važno.
Što se točno događalo u Imoli?
– Drugi put u životu vidio sam stazu. Kvalificirao sam se odlično, bio peti od 16 vozača na startu. Kako se nedjeljom voze dvije utrke, u prvoj sam se popeo na postolje, bio treći i za mene je već to bio plafon. A tek potom mi se otvorilo u drugoj utrci. Imao sam dobar start, a nakon nekoliko krugova izbio sam na prvo mjesto i uspio ga obraniti do kraja. Istina, bilo je na nož u zadnjim krugovima, slavio sam u fotofinišu, bio sam brži za 15 tisućinki.
Peti ste Hrvat koji je sjeo u formulu renault. Vozili su je Marin Čolak, Saša Radola, Dino Butorac i Sandro Luković. No, oni nisu bili ni blizu takvom uspjehu. U čemu je tajna?
– Čekao sam 12 godina da sjednem u formulu. Mogao sam se, teoretski, ubaciti i sa 17 godina, ali sam smatrao da nisam spreman. Nisam se zavaravao da sam najbolji, jer uvijek ima boljih vozača, stalno dolaze mlađi. A u ovom je sportu, zapravo, najvažniji novac. Onaj tko ima više novca taj će biti bolji, tko ima manje, bit će lošiji. Surovo, ali realno.
Koja je razlika između formule renault i formule 1?
– Radi se o početnoj stubi u vrhunskom autosportu. Moj motor ima 190 KS, a dečki u F1 imaju od 700 do 800 KS. Razvijam brzinu do 240 km/h, a oni i više od 300 km/h. Njihov je bolid nešto veći, a najveća je razlika, dakako, u cijeni. Moj stoji 20 tisuća eura, a cijena njihovih mjeri se u milijunima eura. Prateća ekipa u F1 je dvjesto ljudi, a moja se kreće od dva do pet. Tata Viktor, mehaničar Vedran i telemetrist. Boks mi je kamion star deset godina koji je donedavno dostavljao perilice rublja u Rijeci. Imam i mali šator te kutiju za alat. Usput, ja sam i vozač u momčadi. Doslovce, jer jedini imam vozačku za kamion, pa nas vozim na utrke i poslije njih kući.
Tko je sve od vozača koji danas voze formulu vozio i ovu seriju?
– Vozili su je Felipe Massa, Kamui Kobayashi, Robert Kubica, zapravo polovica od onih koji sjede danas u bolidima. Tu se počinje.
A vi? Jeste li, s 24 godine, prestari za utrke formule 1? Što je cilj?
– Michael Schumacher, moj najdraži vozač, stariji je 17 godina, pa prema tome nisam... Ali, budemo li pošteni, nemam nikakve šanse ući u formulu 1, ne zavaravam se time. Traže se mladi vozači. Meni je cilj bio steći to iskustvo, kako bih imao što pričati djeci. A ova će se pobjeda u Imoli i te kako prepričavati... Za mene je sezona uspjela, do kraja je osam utrka u Misanu, na Red Bull Ringu, Vallelungi i Varanu, a što god se dogodi, bit će savršeno!
Vratimo se na momčad, Kreator Racing Team mlada je momčad, stara jedva tri mjeseca. Kako se radi?
– Prva smo hrvatska momčad kojoj je cilj razvoj mladih talenata, pokazati onima koji tek dolaze što ih čeka u budućnosti. Pa ja prvi nisam znao ni tko sam ni gdje sam, da sam otišao van, netko bi mi odmah “uzeo” 500 tisuća eura. KRT je trenutno vodeća u talijanskom prvenstvu formule renault, ja sam jedini vozač, trenutačno i prvi u poretku tamo, a klinci Max, Juraj i Damjan voze kartinško prvenstvo Hrvatske i oni također vode...
Šampanjac prije promućkaju
Rekli ste kako imate priču za unuke u stilu “djed je vozio formulu”, a kako to prolazi kod cura?
– Kod cura bi mi bolje prolazilo da sam nogometaš, išlo bi to lakše... A i lakše im je reći nogometaš nego objašnjavati onaj koji vozi formulu, to su četiri riječi! Ma, šalim se...
Kako slave pobjednici, smiju li gore na dodjeli piti pravi šampanjac ili je za vozače onaj dječji?
– Osjećaj je čudo, prolazim kraj brojnih vozača, hostesa, ali uopće ne obraćam pažnju na okolinu, sve mi je nevažno, išao sam na najvišu stubu. U ruke su mi stavili lijepi pehar i šampanjac. Brzo sam ga otvorio, eksplodirao je za čas. Promućkaju ga prije nego što ga dobije slavljenik. Najprije sam polijevao prema publici, zatim konkurenciju, direktora momčadi Davorina Štetnera, jer i on je primao nagradu. No, onda sam uzeo bocu i potegnuo. Pravi je. Znao sam da je kraj, da je završilo. I to savršeno.
Cijeli tekst pročitajte u Maxu!, sportskom tjedniku Večernjeg lista, koji je na kioscima od subote.
Preuzeto sa www.vecernji.hr