Štediše u domaćim bankama od početka ove godine su na čistom gubitku. Stopa inflacije na godišnjoj razini veća je od kamate koju banke plaćaju na oročenu štednju u markama, pa tako građani na svakih 100 maraka oročenih u banci realno gube 1,25 maraka. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, inflacija u BiH je u travnju iznosila četiri posto na godišnjoj razini i to je treći mjesec zaredom kako inflacija bilježi kontinuirani rast.
Istodobno, kako pokazuju podaci Centralne banke BiH, prosječna kamata na oročenu štednju u KM u domaćim bankama u travnju je iznosila tek 2,75 posto i već treći mjesec zaredom bilježi pad. Tako se došlo u paradoksalnu situaciju da, dok inflacija u BiH raste, kamate na oročenu štednju padaju. U teoriji, kamata koju banke plaćaju građanima trebala bi biti barem malo veća od stope inflacije, jer u suprotnom štednja u bankama gubi svaki smisao.
Bez obzira na krizu, građani su u domaćim bankama na kraju travnja ove godine držali oročenih 3,9 milijardi maraka, što je za 270 milijuna maraka više nego u travnju prošle godine, ali zbog rasta inflacije od početka ove godine realna vrijednost ovog novca se svakodnevno smanjuje. I dok bankari već najavljuju da bi kamate na novac koji oni pozajmljuju građanima i poduzećima do kraja godine mogle porasti, eventualni rast kamata na novac koji građani drže u bankama, bankari ne spominju. Skok inflacije iznad visine kamata na oročenu štednju teško da je kratkoročna anomalija imajući u vidu najavljeno poskupljenje struje kao i očekivani rast cijena nafte i hrane na svjetskom tržištu, što lančano dovodi do novih poskupljenja i većih životnih troškova, što znači i daljnji rast inflacije. Građani su se tako našli u pat-poziciji da u svakoj varijanti gube. Zbog niskih kamata gube držeći novac u banci, a ako novac prebace u “dušeke”, zbog inflacije gube još i više. Štediše s viškom novca na raspolaganju tako nemaju previše alternativa za ulaganje novca.
Ulaganje u dionice domaćih kompanija i u otvorene investicijske fondove, u situaciji kada domaće burze tavore, nije alternativa onima koji preferiraju sigurnost ulaganja naspram neizvjesne zarade.
Sretni vlasnici 3,9 milijardi maraka oročenih u domaćim bankama već će se nekako snaći, ali ceh rastuće inflacije platit će većina građana koji ionako s postojećim primanjima jedva uspijeva preživjeti mjesec dana. Plaće u BiH, a pogotovu mirovine, ne prate rast troškova života i izuzimajući zaposlene koji plaće primaju iz proračuna, ostali zaposleni se mogu smatrati sretnim ako i postojeće plaće dobivaju navrijeme, a o njihovu povećanju poslodavci i ne razmišljaju.
Trenutna stopa godišnje inflacije od četiri posto, ako se zadrži na ovoj razini, značila bi da svakom zaposlenom s prosječnom plaćom od 800 maraka inflacija mjesečno “pojede” 32 marke mjesečno, odnosno 384 marke godišnje.
Iako bankarima nikada nije bio problem pronaći opravdanje za povećanje kamata na kredite koje daju građanima i poduzećima, rast inflacije je sasvim dobar i logičan povod za novo povećanje aktivnih kamata. Rezultat je da bi u tom slučaju teret otplate postojećih kredita, već ionako prezaduženih građana, bio dodatno povećan. Tako bi životni standard građana, pogotovo onih s najmanjim primanjima, koji kredite uzimaju da bi pokrili svakodnevne troškove, bio dvostruko ugrožen. Veće rate kredita ostavile bi manje novca za ostale potrebe, a i taj preostali iznos zbog inflacije bi izgubio dio svoje dosadašnje realne vrijednosti.
Najbolje čemu se štediše mogu nadati jest da do kraja godine stopa inflacije zabilježi barem blaži pad kako bi se izjednačila s trenutnim kamatama na oročenu štednju. U svakom slučaju ne zna se i kako smanjiti gubitke, pogotovo štedišama i radnicima.