Pisati o meni kao izdajniku nacionalnih interesa, a što je prošli tjedan činilo više vaših novinara, neistinito je i neodgovorno. Kako nisam stranački kadar i nemam svoje blogere i novinare, očito sam zahvalna meta da budem prikazan kao "krivac za sve" nezadovoljnom narodu. Neću detaljnije elaborirati da ste koristili samo jedan, i to neverificirani izvor, da se radi o diplomatskim bilješkama koje se pišu s određenom političkom svrhom, da su mi u bilješkama pripisane neke izjave koje nikad nisam i ne bih dao, da su druge u vašim novinama izvađene iz konteksta, da bombastični naslovi nisu imali podlogu u tekstu, te da mi kao dragovoljcu Domovinskog rata optužba za izdaju posebno teško pada. Mnogo je važnija od toga sama istina.
Istina je najbolja obrana
Oduvijek sam smatrao da je najbolja obrana Domovinskog rata čista i puna istina. U tome nisam sam. Tako misle i mnogi drugi branitelji i ostali hrvatski građani. Kada sam postao ministar pravosuđa, tužitelj Haaškoga suda Brammertz bio je nezadovoljan jer mu Vlada nije izručila traženu dokumentaciju o topničkom djelovanju tijekom Oluje, tzv. topničke dnevnike. Temeljem njegove ocjene o nepotpunoj suradnji, neke su članice blokirale daljnje pregovore o ulasku Hrvatske u EU. Izručiti sve tražene dokumente nije bilo moguće jer neki nisu nikada ni postojali, a dio postojećih više nije bio u posjedu hrvatskih vlasti. Da bi se deblokirali pregovori jedini je način bio da se utvrdi što se dogodilo s nestalim dokumentima. U tu je svrhu provedena administrativna istraga, a potom je osnovana i interresorska radna skupina pod vodstvom MUP-a. Državni odvjetnik Bajić pokrenuo je i kaznene postupke protiv osoba za koje je postojala osnovana sumnja da su odgovorne za njihov nestanak.
Ali Brammertz ni s time nije bio zadovoljan. Za ocjenu o suradnji koja bi omogućila nastavak pregovora tražio je ne samo vjerodostojnu istragu o nestalim dokumentima već i same dokumente. Od suda je zatražio i izricanje subpoene, kao strogog naloga da se dokumenti predaju pod prijetnjom kazne. Da bi se usprkos Brammertzova nezadovoljstva nastavilo pregovore trebalo je uvjeriti sve države članice EU da je Hrvatska potpuno izvršila sve svoje pravne obveze u pogledu suradnje sa sudom. I da, razgovarao sam često i s američkim veleposlanikom i nizom drugih veleposlanika te europskih ministara, ali ne kao poslušnik, već pokušavajući izboriti najbolje za Hrvatsku. Američka je diplomacija podupirala hrvatsko članstvo u EU i uključila se u akciju uvjeravanja nepovjerljivih da Hrvatska čini sve što može. Uz to, na moju inicijativu uputili smo sudskom vijeću zahtjev da odluči o Brammertzovu zahtjevu za izdavanje subpoene.
Na ročištima dvije strane
Odluka sudskog vijeća o odbijanju Brammertzova zahtjeva, kako je sud napokon i odlučio, imala je za svrhu dokazati da je, bez obzira na Brammertzovo nezadovoljstvo, hrvatska ispunila svoje obveze.
Da bi sudsko vijeće odlučilo je li hrvatska ispunila svoje obveze održan je niz ročišta na kojima se za svaki dokument koji je Brammertz tražio utvrđivalo je li predan, a ako nije zašto. Ako je dokument bio načinjen, trebalo je utvrditi okolnosti njegova nestanka. Na tim ročištima sudjelovali su predstavnici optužbe i obrane, te hrvatskih vlasti. Nakon rasprave o svim dokumentima, sud je odbio zahtjev za subpoenom i time neizravno potvrdio da je Hrvatska ispunila svoje pravne obveze. Kombinacija između uvjeravanja država članica, donekle ublaženih Brammerzovih kritika i rasprave o sudbini svakog dokumenta dovela je do deblokade pregovora. Što je moja "izdaja" za koju me se neodgovorno optužuje! Što sam poduzeo sve da se deblokiraju pregovori. Što sam nastojao osigurati međunarodnu podršku u tu svrhu. Što sam tražio da sud donese odluku o našoj suradnji koja je na kraju bila pozitivna. Što sam radio po zakonu i pravilima struke. Napokon, bi li topnički dnevnici, da su pronađeni i predani, škodili ili koristili hrvatskim generalima? Vjerujem da bi koristili: sudionici operacije Oluja u istrazi su izjavljivali da oni nisu upućivali na nelegitimno djelovanje po civilnim ciljevima, za što se generale tereti. Vrijeme će pokazati što se i zašto događalo s topničkim dnevnicima. U međuvremenu je najvažnije da se kroz žalbeni postupak ispravno utvrde i pravno kvalificiraju sve relevantne činjenice. Podržavam prijedlog prof. Damaške da se Vlada s tom svrhom pokuša uključiti u žalbeni postupak kao amicus curiae.
Preuzeto sa www.vecernji.hr