Ivo Sanader više nije sam u ćeliji i od utorka ima cimera. U samoći zatvorske sobe više “ne uživaju” ni Vladimir Zagorec, smješten na ženskom odjelu, ni Slobodan Đurović, u čiju se ćeliju na ženskom odjelu iz sigurnosnih razloga još prije “uselio” krunski svjedok u slučaju Pukanić, Tomislav Marjanović. Više nije sam zapravo nitko od 30 zatvorenika koji su u Remetincu imali tu sreću da sanitarni čvor ne moraju ni s kim dijeliti. Odluka da se sve jednokrevetne ćelije prenamijene u dvokrevetne donesena je zbog prenapučenosti Remetinca u kojem umjesto predviđenih 582 osobe, boravi njih više od tisuću.
Sigurnosne procjene
Da je svih 30 jednokrevetnih ćelija u Remetincu postalo dvokrevetnim, potvrdili su i u Upravi za zatvorski sustav. Ravnatelj mr. sc. Branko Peran na upit je odgovorio da je “savjetodavno vijeće upravitelja zatvora u Zagrebu 25. srpnja donijelo odluku kojom se sve preostale male sobe za smještaj zatvorenika u kojima trenutačno boravi po jedan zatvorenik prenamijene u sobe za smještaj dva zatvorenika”. O odluci, realiziranoj dan nakon donošenja, obaviješten je Središnji ured Uprave za zatvorski sustav, a Peran kaže da su razmještaji obavljeni sukladno sigurnosnim procjenama.
To znači da se dobro vodilo računa koga će s kim smjestiti, pogotovu tko će postati sustanar nekom od zatvorenika ocijenjenih sigurnosno rizičnima, na koje bi drugi zatvorenici mogli i verbalno i fizički nasrnuti (u toj je kategoriji i Ivo Sanader).Da Hrvatskoj nedostaje zatvorskih kreveta postalo je jasno još 2006. kada je smještajni kapacitet probijen za petstotinjak mjesta, pa su na kraju te godine u zatvorima bile 3833 osobe. Danas je situacija još gora, mjesta ima za 3351 zatvorenika, a unutra ih je više od 5300.
Štrajk glađu?
Donesen je u veljači 2009., i akcijski plan kojim je predviđeno povećanje smještajnih kapaciteta u Remetincu i Glini te gradnja nove kaznionice i zatvora u Šibeniku koja će, bude li sve išlo po planu, biti dovršena 2016. Iako su novim rasporedom u Remetincu prijašnji stanari samica ostali u zakonom propisanim okvirima po kojima svakoj osobi u ćeliji pripada četiri četvorna i deset kubnih metara prostora (jednokrevetna ćelija površine je 10,6 kvadrata), doznajemo da nisu svi do neki dan samci bili blagonakloni prema sustanarima. Jedan od onih čiji su odvjetnici zatražili preispitivanje donesene odluke te povrat u prijašnje stanje jest i Sanader. Navodno nije usamljen u takvom zahtjevu koji je uslijedio nakon razmještaja, a navodno je jedan od zatvorenika zbog novonastale situacije i krenuo u štrajk glađu. No, te informacije Uprava za zatvorski sustav ne potvrđuje.
Preuzeto sa www.vecernji.hr