Izvorne neobične riječi

Govor jednoga mjesta govori puno o njegovoj povijesti. Domaljevac ima svoj poseban posavski govor ili preciznije, slavonski dijalekt koji potvrđuje kako je narod s lijeve i desne obale Save migrirao s jedne na drugu stranu pa se jedan prepoznatljiv govor može pronaći u Babinoj Gredi, Štitaru, Cerni i u Domaljevcu, potvrdio je prof. Marko Matić tijekom promocije prvijenca Antonije Rukavine “Govor mjesta Domaljevac”.

Smisao nepoznat

- I danas postoji velik broj riječi čiji je postanak teško objasniti, smisao im je nepoznat, poruka nepročitana, jedna od takvih riječi je i sam naziv mjesta Domaljevac koji do danas nije objašnjen iako narodna predaja čuva uspomenu na početke domlječke povijesti - tvrdi Antonija. - Unatoč mladosti, Antonija se usudila istražila to teško područje - kazali su promotori knjige. - Govor mjesta Domaljevac promatrala sam u okviru posavskoga govora pa sam ga kao takvoga usporedila s drugim štokavskim i hrvatskim govorima te zaključila da ima određenih podudarnosti.

Na primjeru govora mjesta Domaljevac možemo analizirati i slavonski dijalekt, odnosno posavski govor. Govor sam analizirala na svim jezičnim razinama (fonologija, morfologija, sintaksa, tvorba riječi), a na kraju sam dodala i kratki rječnik, zapis snimke govora koju sam načinila te neke narodne pjesme - kazala nam je simpatična Antonija o svojem prvom književnom uratku koji je inače i njen završni diplomski rad izvrsno ocijenjen na Filozofskom fakultetu u Osijeku (hrvatski jezik i književnost). Slike fra Pere Oršolića uz knjigu o govoru Domaljevca bile su odličan okvir za istinski kulturni trenutak. - Bavim se amaterski slikama. U ovisnosti o nadahnuću nastaju i moje slike, jednostavno, odmaraju me, kao što to može, možda i intenzivnije dobra glazba i pjesma - kazao je fra Pero čestitajući mladoj autorici na knjizi uz prijedlog da idućim književnim uratkom obuhvati veće posavsko područje. Prof. Marko Matić i nastavnica Jela Vorgić recenzenti knjige, čestitali su na odličnom uratku iz oblasti hrvatskog jezikoslovlja.

Tradicionalni napjevi

Promocija je na najbolji način uvezala tradicijske vrednote tog posavskog mjesta s aktualnim modernim vremenom. Klasične note Ane i Katarine u okruženju slika fra Pere Oršolića odlično su se ukomponirale uz tradicionalne napjeve domaljevačkog (ili lokalno domlječkoga) kraja u izvedbi nenadmašnih Janje Jurkić, Mande Đurković i Luce Đukić. Moderno vrijeme je originalnim dijalogom približio Kesić Đuro, a studentica Antonija Jurkić kroz čitanje isječka teksta domlječkim govorom pokazala da mladi unatoč izbivanju iz Domaljevca ne gube lokalni govor. Govor Domaljevca zanimljiv je i originalan po mnogo obilježja.

Koristi se ikavica, a poseban je i po glagolima. Infinitiv je obično krnj (bio je on kandidat se oženit, njoj će uvik njeko doć, nije nitko smatro da će on umrt, valja deverat…). U razgovoru to ovako izgleda kada baka priča unuku: “Ja ti se dite moje njekad njako osjećam, vego, sjedi ti za siniju i pij to lipo bilo mliko, pa ćeš biti zdrav”.