- Mmmo, mmolim. Bože, me se kloni, pa što ću sad. Možete li mi Vi pomoći? Što da radim, bila je prva reakcija jedne gospođe koju smo slučajnim odabirom nazvali i obavijestili je da se njezin telefon prisluškuje. Malo se pribrala.
- To je mobitel moga supruga, počela je šokirana žena.
- On je na putu. Ima tvrtku izvoz - uvoz, uglavnom tehnologiju, sada je dobio i dozvolu za izvoz oružja. Niti smo znali niti mogli pretpostaviti da nas se prisluškuje, objašnjavala je gospođa.
Najave tužbi
- Možda zato što se bavi oružjem, pokušali smo joj objasniti i morali je smirivati riječima da nisu oni jedini, da se prisluškuje još više od pet tisuća građana, kao i drugi koji se bave sličnim poslovima, ali gospođa je bila neutješna. Objasnila je kako su joj i djeca novinari i rekla da će se raspitati koga bi zbog toga mogla tužiti.
Slična reakcija bila je kod većine građana s kojima smo se jučer čuli.
- Znate li da Vas prisluškuje SIPA?, upitali smo vlasnika jednog od objavljenih brojeva.
- Mene?
- Vas!
- Odakle Vam ta informacija?
- Objavile Nezavisne novine!
- Možete li me nazvati za deset minuta?, zamolio nas je gospodin s druge strane kako bi se i sam uvjerio da ga se prisluškuje. Deset minuta kasnije uvjerio se kako je stvarno na popisu.
- Već sam zvao i odvjetnika. Ići će i privatna tužba protiv agencije. Kako je to moglo izići u javnost. Nisu krivi novinari nego onaj tko im je dao informaciju. Mene su protuzakonito prisluškivali. Da bi se za nekoga odobrilo prisluškivanje, potrebna je posebna istražna radnja. Prisluškuju se ljudi na koje se sumnja za nešto. Ako mene smatraju prijetnjom, mnogi će se opeći na tome, pričao nam je, o ovoj tematici, dobro informirani sugovornik, koji nam se nije htio predstaviti, iako nas je živo zanimalo o kome se radi. Iz razgovora smo shvatili da se radi o službeniku neke državne institucije.
Prate i ‘sumnjivu’ djecu
- Neću vam otkriti svoj identitet, reći ću samo da sam ovlaštena službena osoba, koju nisu smjeli prisluškivati. Možda ćete pratiti i moj slučaj kada budem na sudu, zaključio je svoju priču. Svoju priču o prisluškivanju imaju i čistačice, kriminalci, političari, direktori tvornica, novinari... pa čak i maloljetna djeca. Da, maloljetna djeca. Dobro ste pročitali.
- Kako da Vam kažem, ja još nisam pravi čovjek.
- Kako mislite, niste čovjek?
- Pa ja sam dijete, idem u osmi razred, ne znam zašto bi mene netko prisluškivao, pokušao nam je objasniti ovaj dječak. Bilo je još onih zbog kojih smo se i mi iznenadili, iako smo u svakodnevnom poslu naviknuti na svakakva iznenađenja.
- Mene netko prisluškuje? Mislila sam da me zovete da sam dobila nagradu u nekoj nagradnoj igri.
- Ne, niste dobili nagradu, a ako je uskoro dobijete, zajedno ćete saznati i Vi i djelatnici OSA-e koji Vas prate, objasnili smo gospođi.
- A zašto bi mene pratili, pa ja sam čistačica u Osnovnoj školi Hamdije Kreševljakovića. Ja moram čistiti, a Vi zezajte nekog drugog, zaključila.
Nije bila jedina. Mnogi su mislili da ih zezamo. Među njima je i voditelj s Hayat televizije Fikret Hodžić.
- Jel ovo neka zafrkancija?
- Nije, pogledajte novine.
- Zaprepašten sam, kako bi me i zašto netko mogao prisluškivati?, pitao se on, ali mu nismo mogli dati odgovor, kao ni sljedećem sugovorniku. - Ja sam pekar. U BiH živim dvadeset godina. Ovaj mobitel koristim već deset godina i neću ga mijenjati ni sada. Zašto bi mene netko prisluškivao? Ja samo pečem kruh, kazao je Hasan Gemić. Nismo mu mogli dati odgovor. Jedino nam se logičnim čini da stari tvrdi kruh može biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Prisluškuju se i bivši djelatnici SIPA-e.
- Nisam do sada znao, ali sam pretpostavljao. Radio sam nekad za SIPA-u, sada samo studiram, ali mi je čudno da me prate, nema razloga. To je protuzakonito, kazao nam je. Svi kažu da nema razloga da ih se prisluškuje, ali netko je ipak odobrio te kriterije za prisluškivanje građana. U te kriterije upao je i jedan sarajevski ugostitelj.
- Mene da se prisluškuje. Ne vidim razloga zašto bi me prisluškivali? Ja sam ugostitelj, i sada sam u svome objektu.
Ma nek’ me slušaju
- Tko su Vam, gosti, možda zbog njih?
- U središtu grada je moj objekt pa mi dolaze i iz Predsjedništva BiH i iz Vlade, možda me prisluškuju zbog njih, zaključio je s olakšanjem.
Možda. Da visoki gosti budu sigurni da im se nešto ne stavi u kavu.
Slučajno smo naletjeli i na jednoga umirovljenika, koji nas je najprije zamolio da napišemo kako su mirovine male. Pa eto. Mirovine su male.
- Imam 294 marke penzije, možda sam im zato zanimljiv, da vide kako s tim preživjeti, kazao nam je ovaj umirovljenik.
Drugi su potpuno ravnodušni.
- Znate li da Vam prisluškuju telefon?
- Pa pretpostavljao sam.
- Niste iznenađeni?
- Nisam. Ja sam Abaz Mandžuka, direktor tvornice BNT u Novom Travniku, proizvodimo i za vojsku, tako da sam očekivao da me se prisluškuje, ali evo do sada nisam znao, kazao nam je. Bilo je još onih koji su to očekivali.
- Čuo sam eho i pucketanje dok razgovaram na telefon, tako da sam pretpostavljao da me se prisluškuje, kazao nam je jedan od prisluškivanih, dok su neki i znali da ih se prisluškivalo.
- Bila je istraga protiv mene i prisluškivali su me. To su mi potvrdili nakon što je proces završio, objasnio nam je naš sugovornik.
Jedan od sugovornika očito je ustao na lijevu nogu.
- Slušaju li i sada, pitao nas je i nastavio sam.
- Ma nek’ j... svoju mater, nek’ slušaju. Pored svih problema ne mogu se još i time zamarati, kazao nam je sugovornik, očito ljut i na novinare, i na SIPA-u, i na OSA-u...
- Ma nek prisluškuju, danas me više ništa ne može iznenaditi, bio je čest odgovor naših sugovrnika jučer, dok je jedan od njih ustvrdio kako je SIPA pročetnička organizacija.
- I to, molim vas napišite nek vide, da sam to rekao ponovivši nam to nekoliko puta. Možda ne trebaju ni čitati današnje novine. Možda su sve ove razgovore još jučer slušali i analizirali.