Je li u BiH moguće postići dogovor?

Je li moguć novi dogovor o budućnosti BiH u klimi opće netrpeljivosti, bezvlašća i dijametralno suprotnih stavova? Prostora ima čak i u ovako kompliciranoj situaciji. Politika novog dogovora oko ključnih pitanja je moguća. Zapravo je imperativ kako bi Bosna i Hercegovina i njezini stanovnici počeli živjeti normalan život prosječnoga Europljanina.


Nema odcjepljenja

S politikom novoga dogovora i pristupa rješavanja nagomilanih bosanskohercegovačkih problema moguće je poći na osnovi tri ključne točke. Prije svega da Bosna i Hercegovina i dalje treba ustrajati na formuli ZAVNOBiH-a da nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego da je i srpska i hrvatska i muslimanska. Ova točka odagnala bi strahove Hrvata i Srba glede pokušaja dijela bošnjačke političke i intelektualne elite da taj narod predstave kao temeljni narod u BiH. Svaki pokušaj politike koja negira takav duh BiH, zemlju vodi u nestanak. Druga točka o kojoj je poželjno postići dogovor je da su njena državnost kao i međunarodno priznate granice nepovredive. Ova odrednica odagnala bi strah Bošnjaka od separatističkih težnji vodstva u Republici Srpskoj koje svako malo prijeti referendumom i odcjepljenjem od Bosne i Hercegovine. Isto tako posve je neutemeljeno tumačenje kako državnost BiH započinje potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma i kako ona nema kontinuitet državnosti.


Bez hegemonije

I treća točka koja je ključan preduvjet za novi dogovor je nedopustivost daljnje majorizacije i dominacije brojnijih nad manje brojnima. Konsenzusom oko toga pitanja odagnali bi se strahovi Hrvata koji upravo u ovim trenutcima doživljavaju poniženja oko uspostave vlasti u središnjoj Bosni, na entitetskoj i državnoj razini. Posebice se to očituje u Federaciji BiH gdje su se bošnjačke stranke u potpunosti izrugale volji hrvatskoga biračkoga tijela. Ignoriranjem cijeloga jednoga kolektiviteta, kao i politikom hegemonije, SDP i SDA udarile su u sam temelj postojanja i smisla BiH. Ova točka se velikim dijelom odnosi izborni zakon. Navedene tri točke trebale biti okvir za daljnje pregovore. Postizanjem minimalnoga konsenzusa odagnali bi se brojni strahovi i riješili brojni problemi političke, pa čak i gospodarske naravi. Same po sebi, ukoliko se želi graditi normalno društvo, trebale bi biti prihvatljive i Sarajevu i Banjoj Luci i Mostaru. Mogle bi biti kvalitetna uvertira za konačni novi dogovor o teritorijalnom ustroju BiH.