U krugu Psihijatrijske bolnice Vrapče otvoren je nesvakidašnji kafić. U njemu goste poslužuju oni koji se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, ubrajaju u 25 posto onih koji su tijekom svog života barem jednom dobili dijagnozu psihički bolesnik. Priliku za zaposlenje tu su pronašli 33-godišnji Igor, 39-godišnja Mirjana i 30-godišnji Slaven, koji su se tijekom svog života morali suočiti i nositi s dijagnozom shizofrenije.
Pilot je to program udruge Svitanje.
– Svrha mu je što lakši povratak u društvo osoba s dijagnozom psihičke bolesti – kaže Ivana Koštan Pribanić, predsjednica udruge. Iako su posjetitelji Svitanja većinom bolničko osoblje, članovi udruge te bolnički pacijenti, u kafić može doći tko god poželi.
– Želimo pomoći ljudima da se oslobode predrasuda. Bilo tko može ući, naručiti kavu ili sok i slobodno nas pitati bilo što, a mi ćemo s njima podijeliti svoja iskustva – kažu uz osmijeh.
Otkaz zbog šifre F20
– Vlada mišljenje kako su takvi ljudi opasni, a predrasude se razbijaju kontaktom s ljudima – objašnjavaju. I doista, svi odreda strpljivo su odgovarali na naša pitanja o bolesti, simptomima i iskustvima koja su proživljavali tijekom izlječenja.
– Stigma okoline je najgora, meni je to bio veći problem od bolesti. Sa 19 godina dijagnosticirana mi je shizofrenija. Radio sam kao instalater računalne mreže. Kada sam na posao donio doznake za bolovanje, na njima je pisalo F20. Rekli su mi da za mene u tvrtki više nema mjesta. Završio sam u mirovini, a tu volontiram. Rad me spašava. Već se osam godinu nisam liječio u bolnici, a sumanute ideje koje sam imao, sad mi se javljaju vrlo rijetko i traju nekoliko sekunda. Naučio sam ih razlikovati od stvarnosti – kaže konobar Igor.
Stigmu okoline proživljavala je i Mirjana: – Rodbina i prijatelji krivo su me gledali, ironično su se smijali, a onda smo mama i ja odlučile da ćemo otvoreno ljudima govoriti o bolesti. Od tada mi je život u redu. A otkad radim tu, vidim da se radom sve može izliječiti, kaže. S njom su svi suglasni.
Rad liječi
Da, rad liječi sve bolesti, kažu uglas.
– Rješenje nije da se ljudi smještaju u bolnice. U njima trebaju biti što kraće i što brže se trebaju vratiti u svakidašnjicu. A za rad u kafiću prolazi se procjena psihičke stabilnosti i tek se onda odlučuje je li netko sposoban za rad ili ne – kaže Ivana Koštan Pribanić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr