Madridski trg Plaza de España (Trg Španjolske) simbol je španjolskog jedinstva. Ondje su 1808. godine francuski vojnici strijeljali španjolske pobunjenike, borce protiv francuske okupacije, što je ovjekovječio poznati slikar Francisco de Goya.
Postupno udaljavanje
Danas je, pak, Španjolska podijeljeno društvo. U listopadu su u sjevernoj pokrajini Baskiji separatističke stranke postigle odličan rezultat, dok su one zadovoljne sadašnjim položajem kao dijelom Španjolske osvojile samo trećinu zastupničkih mjesta. Prošlu nedjelju zemlja je strepila nad izborima u Kataloniji, na sjeveroistoku zemlje, gdje je Artur Mas predsjednik najveće stranke CiU najavio referendum o nezavisnosti. Unatoč pobjedi Mas nije dobio dovoljno glasova, no stranke radikalnije od njegove udvostručile su broj zastupnika. Četiri separatističke stranke, iznimno podijeljene ideološki, sada će sjesti za stol.
– Kurvini sinovi. Katalonija je dio Španjolske. Naš novac im je dobar, a sada bi išli nekamo. Neka se gone – viče ljutito 65-godišnji umirovljenik Álvaro. Sjeća se vremena kada Katalonci nisu bili tako osokoljeni u traženju nezavisnosti.
– To su gluposti! Ništa od njihove nezavisnosti – govori drugi umirovljenik i bez zaustavljanja hoda Trgom Španjolske. Iznad njega, Cervantesov lik, vitez Don Quijote podignuta koplja, gleda negdje u daljinu. Spomenik u pokretu, kao da bi htio krenuti za umirovljenikom.
– Ima ljudi koji bi uzeli oružje u ruke i branili cjelovitost Španjolske. No u mojoj kući ne vlada takva atmosfera. Nevjerojatno je da nas Katalonci traže pomoć, a htjeli bi se odcijepiti – rekao je 19-godišnji student Luca. Katalonija je nedavno od vlade u Madridu zatražila pet milijardi eura jer joj je zbog postojećeg duga preskupo zaduživanje na međunarodnom tržištu.
>> Katalonija izabrala stranke koje se zalažu za neovisnost
>> "Za neovisnost smo Katalonije, ali IDS nije za odvajanje Istre"
Jose María Peña (62) sjedi sam na klupi u parku i crta.
– To je proces koji traje trideset godina. Katalonci su postupno napuštali naš jezik i sve se više udaljavali. Kastiljski, odnosno španjolski ondje se uči kao strani jezik, oni se njime više ne služe. Nisam pesimist no čini mi se da će se jednog dana odvojiti. Bojim se da na taj proces ne možemo utjecati. Tužan sam zbog toga – kaže Peña, a onda se u tišini, sa svojim mislima, ponovno vraća crtanju.
U srednjem vijeku područje Katalonije bilo je pod vlašću Franačke države kojoj su grofovi Barcelone bili vazali. Drugo veliko kraljevstvo bila je Kastilja, po kojoj se španjolski jezik naziva i kastiljski. Godine 1469. došlo je do ključnog spajanja Kastilje i Aragona. Time je nastala Španjolska. Iz prijelaza iz feudalizma u modernu državu kralj je povećao kontrolu nad teritorijem oslabivši institucionalnu moć ostalih dijelova zemlje.
– Španjolska nije grozno čudovište kao što je bila Jugoslavija. Ona nije mješavina tolikih različitosti, no neki se dijelovi nisu dobro uklopili – kaže Enrique Gil Calvo, profesor sociologije na sveučilištu Universidad Complutense de Madrid. U 19. stoljeću su katalonski gradovi, napose Barcelona, postali industrijski centri, a to su i danas. Teško razdoblje za političku slobodu te očuvanje jezika i kulture, bilo je pod diktaturom Francisca Franca, pobjednika španjolskog građanskog rata koji je vladao od 1939. do 1975. Njegovom smrću i uspostavljanjem demokracije, regije su dobile visok stupanj samostalnosti.
Kriza svemu kumuje
Izbijanjem globalne krize želja za vlastitom državom dodatno je ojačala.
– Njihov zahtjev je legitiman. Imaju pravo tražiti referendum, no rezultat neće biti u skladu sa zakonom. Bude li nekad u skladu sa zakonom, neka se odcijepe – smatra 36-godišnji Sergio, zaposlenik gradske čistoće. Prema španjolskom ustavu iz 1978. godine, referendum o odcjepljenju neće biti priznat. Tenzije će porasti postignu li katalonske stranke konsenzus, što u Madridu malo tko vjeruje s obzirom na veliki rascjep između desnih i lijevih ideja.
– Situacija mi se nimalo ne sviđa. Ne mislim da bi se itko primio oružja ili slično, no imam obitelj ondje i život bi mi se zakomplicirao. Ako žele ići, neka idu, ali smatram da je to loše. Bojim se da će se Katalonija na kraju odvojiti, a za njom i ostale regije, a to je onda raspad Španjolske – klimajući glavom kaže 48-godišnji Paco, zaposlenik jedne državne institucije. Jedan od argumenata protiv nezavisnosti je strah od istog zahtjeva u Baskiji, čiji političari čekaju katalonski rasplet. Za razliku od Katalonaca, Baski se godinama bombama bore za nezavisnost, a teroristička organizacija ETA tek je nedavno zaustavila akcije. Nezavisnost bi možda tražile i druge regije.
– Ja sam za odcjepljenje Andaluzije i podržavam Katalonce u njihovim nastojanjima. Ne sviđa mi se što radi Madrid, ne sviđa mi se premijer Rajoy, bilo bi nam bolje odvojenima. No Katalonija se nažalost neće odvojiti. Vidjet ćete – istaknula je María, 33-godišnja stanovnica Madrida, rođena u Andaluziji, južnom dijelu Španjolske gdje je stopa nezaposlenosti najveća.
– Kakvo odvajanje, to bi bila katastrofa. Ja sam protiv – naglašava 61-godišnji vozač autobusa Javier. O eventualnom otporu separatističkim težnjama kaže: “Ma kakvi, o tome nitko niti ne razmišlja, do toga neće ni doći. Oni se neće odcijepiti”.
Mlađi stanovnici Madrida, čini se, imaju puno blaže stavove.
– Meni je svejedno. Ako žele ići, nemam ništa protiv – rekao je Jorge Cruz Ros, 22-godišnji student povijesti. Njegova kolegica Paula Ares Fernandez dodaje: “Nisam uvjerena da je većina Katalonaca za napuštanje Španjolske. Ako se varam, neka odu”. Za to vrijeme hrabri vitez Don Quijote i njegov vjerni pratilac Sancho Panza s Trga Španjolske nepomično gledaju što se to događa. Oni se u Cervantesovu romanu uzaludno bore protiv vjetrenjača, a ta ista borba izgledna je danas u Španjolskoj. Pitanje je samo na kojoj strani.
Preuzeto sa www.vecernji.hr