Subota 6. kolovoza
NE MOŽE SE OD CRKVE TRAŽITI DA VIŠE NE BUDE CRKVA
U Hrvatskoj su počele ankete u crkvama o tome što od njih žele i očekuju vjernici, u skladu sa sinodskim hodom koji je Papa pokrenuo pod nazivom Za sinodalnu Crkvu – zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Kad bi Crkva poslušala one svoje vjernike koji žele da bude popustljivija prema pobačaju, umjetnoj oplodnji, istospolnim brakovima, rastavi braka i pričesti rastavljenih te zajedničkom predbračnom životu i kad bi drukčije shvaćala spolni moral – više ne bi bila Crkva. Uostalom, licemjerno je da njezinu veću snošljivost traže oni koji, premda vjernici, ionako rade po svome, a ne po crkvenom nauku. Ako bi se pod pritiskom takvih odrekla svojih načela, odrekla bi se vjere, a ništa ne bi pridonijela vjernicima, samo bi povećala njihov komoditet. Crkva i postoji zato, u tome je i njezin smisao, da odvraća od grijeha, a ne da s njim stvara kompromise, pogotovo to ne bi smio raditi Papa. Pobačaj ne bi bio manji grijeh da ga Crkva u nekim prilikama odobri. Ona je Božja službenica i u zadaćama koje je od Boga dobila mora biti čvrsta i dosljedna. U protivnom ne bi bila Božja crkva nego ljudska samovolja, a njezina je temeljna svrha da toj samovolji bude prepreka. Takvu je znamo otkad postoji.
Nedjelja 7. kolovoza
VLADIMIR PUTIN – SVAKOG TJEDNA BOLEST JEDNA
Vladimir Putin teško je opteretio savjest Zapada, koji je, nemoćan da ga obuzda, rasterećuje kojekakvim informacijama o njegovoj bolesti (imao ih je dosad desetak), njegovim vojnim "promašajima" u Ukrajini, izmišljanjem gospodarskih i drugih katastrofa u Rusiji, koja ima sve crnju budućnost, silnim uspjesima Ukrajinaca na ratištu itd. Ako je Rusiji naum vratiti svoju negdašnju moć, u tome je nema tko spriječiti. Zapad se Rusije boji i u tom strahu mu ne pada na pamet da je zaustavi i vojno porazi u Ukrajini i da je možda za dulje vrijeme učini bezopasnom. Dopušta joj da mu bude takmac, da mu diktira ponašanje i da joj raste moć posljedice čega su neizvjesne. Rusi se ne nameću svijetu kao kultura i civilizacija, nego kao nasilnik od kojeg se može očekivati samo grabežljivost, teror, prijetnje, zastrašivanje. U sjeni njihova zločina su sve europske vrijednosti, nad osjećajem sigurnosti bez kojeg države i narodi ne mogu normalno živjeti nadvila se sjena rata i ruskog divljaštva kakvo poznajemo samo iz fašističkih, komunističkih, totalitarnih vladavina i agresija. Mentalni sklop svijeta se promijenio, izmišljanje Putinovih bolesti dokaz je da je riječ o mentalnom poremećaju.
Ponedjeljak 8. kolovoza
IDE PLENKOVIĆU, PO PLAĆAMA SMO NA DNU EUROPE
Iz Eurostata je stigao podatak da je u Europi Hrvatska od 31 zemlje na 27. mjestu po visini plaća, po kojima smo, kako kaže jedan naslov, "na samom dnu". Manje plaće imaju samo Turska, Bugarska, Rumunjska i Mađarska. Na prvom je mjestu Švicarska u kojoj je prosječna plaća čak 6000 eura, sedam puta veća nego u Lijepoj Našoj, Slovenija je na dvadesetom mjestu, Austrija na devetom... Plenković je nedavno izjavio kako je demografsko stanje u Hrvatskoj katastrofalno, naravno, prešutjevši da su za to najveći krivci on i njegova vlast, a glavni razlog mizerne plaće. Zarade u nas nisu ni blizu "ugleda" koji u Euopi i svijetu Hrvatska ima – "veći nego ikad u povijesti". Kad se vidi premijera kako u Bruxellesu i drugdje paradira s europskom političkom elitom, pomislilo bi se da vodi sretnu, bogatu zemlju dostojnu najvećeg respekta u Europskoj uniji, no hrvatsko gospodarstvo, životni standard i potrošačka moć počinju se srozavati upravo nakon ulaska u EU. Zašto? Bit će zato što su nam moćne europske zemlje pokupovale nacionalna bogatstva, određuju što ćemo i koliko proizvoditi, što uvoziti i izvoziti, što jesti i piti, i u kojem smjeru iz besposlice i neimaštine krenuti u Europu.
Utorak 9. kolovoza
DOMOVINA U PROLAZU ZA INOZEMSTVO
Za svaku je zemlju nesreća kad postoji samo zato da se u njoj djeca rode, odrastu i školuju kako bi je potom napustila, to jest kad je domovina prolazna stanica života. Polovica mladih u Hrvatskoj planira napustiti zemlju, koriste se slobodom kretanja u kojoj nema nikakvih ograničenja. Hrvatska ima razrađen sustav za raseljavanje svoga stanovništva, koji sve više stvara osjećaj da se ne živi u svome zavičaju nego u "neprijateljskoj" sredini. Primjera za to ima napretek. Informatičaru, programeru u nekoj tvrtki uzmu gotovo pola plaće, a ako radi za neku američku tvrtku uzimaju mu samo 7 posto! Zbog toga je Hrvatska jedna od četiri zemlje u Europi u kojima se lani broj tih stručnjaka smanjio. Ako je tehnološki razvoj presudan za neku državu, jednako joj je važno zdravlje stanovištva. No kao i informatičari, i liječnici, kao i drugi stručnjaci, rade u "nemogućim" uvjetima, ali država ne čini ništa da ih poboljša. Štoviše, ima razloga da se pomisli kako Plenković, Beroš, Filipović, Primorac, Fuchs i drugi ministri služe samo kao servis njezinih inozemnih gospodara. Nemamo svoje banke, rasprodali smo velike tvrtke, na redu su zemljišta i vode – sluganskog posla za vlast ima u obilju. Srijeda 10. kolovoza
IZRAELSKI UPAD U KOMŠIĆEVU GRAĐANSKU DRŽAVU
Izraelsko veleposlanstvo podržalo je zahtjeve većine hrvatskih stranaka za izmjenu izbornog zakona u BiH. Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poslala je demarš Ministarstvu vanjskih poslova Izraela te njegovu veleposlanstvu u Tirani koje nerezidentno pokriva BiH, a još više je "poludio" Željko Komšić, član Predsjedništva BiH. Izrael je vrlo utjecajna zemlja, a pogotovo je, kao što možemo pretpostaviti po njegovu iskustvu sa susjedima, osjetljiv na namjeru da se stvori unitaristička, islamistička bošnjačka država. Izraelsko veleposlanstvo izjavilo je kako podupire Daytonski sporazum o BiH, što znači i njegove odrednice o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Samo netko kome ta ravnopravnost smeta može vrisnuti na načelni izraelski stav, a Komšić je još davno obezvrijedio Dayton jer omogućuje, na primjer, da se "vodeći ljudi u pravosuđu biraju po etničkom... principu". To se slaže s njegovim stavom da "ne možemo govoriti o bilo čemu drugom nego o uređenju BiH kao građanske države". Naravno, "građani" bi bili Bošnjaci, koji bi birali građanskog Komšića, što se protivi izraelskom zauzimanju za ravnopravnost konstitutivnih naroda. A glas Izraela odjekuje.
Četvrtak 11. kolovoza
HRVATSKA JE ZA SRBIJU NEPRIJATELJSKA ZAUVIJEK
"Čast mi je što sam prvi premijer Crne Gore koji slobodno šeće Stradunom. Napad na Dubrovnik bio je naša najveća sramota", izjavio je Dritan Abazović, premijer Crne Gore, koji je sa svojim ministrom unutarnjih poslova Filipom Adžićem u privatnom posjetu Dubrovniku, gdje ih je ugostio investicijski bankar i međunarodni konzultant crnogorskog podrijetla Ratko Knežević. Sjećamo se kako je jedan srpski monstrum izjavio da će sagraditi "još ljepši i još stariji Dubrovnik". Možda ništa kao ta rečenica nije tako izrazilo divljaštvo i nekulturu agresora. Možemo se sad upitati kad će neki srbijanski premijer u slobodnoj šetnji negdje u Hrvatskoj srpska nedjela nazvati sramotom, makar je to ovaj put učinila osoba koju napadaju sa svih strana. Kako, na primjer, zamisliti da takvo što učini srbijanski čelnik Aleksandar Vučić koji je u ratu u Glini održao zločinački govor? Čini se da se, za razliku od Crnogoraca, srbijanska vlast koja danas ponavlja optužbe kao i prije agresije tako reći zauvijek prema Hrvatskoj odredila kao neprijateljska. Naravno, takav je susjed opasan, ali iz toga neprijateljstva imamo jedan kulturni dobitak – srpski divljaci su sa Straduna "protjerani" za sva vremena.
Petak 12. kolovoza
ŠTO NAM SRBI NIKAD NEĆE OPROSTITI JER IH TO GUŠI
Što nam Srbi nikad neće oprostiti? Što imamo more. Nekad su na hrvatskim plažama komišije bili jako bučni, dominirali su, tako reći osjećali su more kao svoje. Ne samo da su ta vremena odavno prošla, nego je danas u Srbiji gotovo službeno zabranjeno ljetovati na Jadranu, a srbijanska premijerka Ana Brnabić ima kuću na Krku pa je morala objašnjavati kako je do 2016. tamo ljetovala, a otkad je u vladi, to više ne čini. Gradonačelnik Novog Sada izjavio je kako ''nikad neće razumjeti Srbe koji ljetuju u Hrvatskoj''. Pretpostavljam da taj stav Hrvate i ne zanima i da im je svejedno gdje će Srbijanci ljetovati. Kamo god krenuli, ne možete zamisliti zašto bi jedna tako obična stvar kao što je ljetovanje na moru nekome u Srbiji smetala, osim što je očito da je hrvatski Jadran Beogradu velika nesreća. Nama je on prirodan kao nebo, priroda, polja, planine, sunce, disanje, ali kako vidimo novosadskog gradonačelnika guši, pa svoje sunarodnjake upozorava da to gušenje i sami izbjegnu. Možda je "gušenje" najbolja metafora i za odnos Srba prema svemu u Hrvatskoj. I doista, što nam je trebala ta drskost da uopće postojimo sa svojom tisućljetnom kulturom i uljudbom, što braća "nikad neće razumjeti".