Abram je imao ženu Saraju koja nije mogla rađati djecu. Abram je došao u Kanaan oko 1850. godine pr. Krista. Deset godina nakon boravaka u kanaanskoj zemlji Sarajina sluškinja Egipćanka Hagara zatrudnjela je s Abramom. Nakon začeća Hagara je počela prezirati Saraju. Saraja je promijenila svoje ponašanjem prema Hagari. Hagara bježi od nje pustinju. Anđeo je pronašao Hagaru u pustinji kod izvora. Rekao joj da se vrati i promijeni svoj odnos prema Saraji. Zatim joj reče da sinu kojega će roditi nadjene ime Jišmael. Bog sklapa savez s Abramom i daje mu ime Abraham. A njegovoj ženi Saraji daje ime Sara. Bog obećava Abrahamu kako će mu i Sara roditi sina te da mu nadjene ime Izak.
Posebno se Sara radovala rođenju svoga sina Izaka. Jišmael i Izak su se igrali. Sara to nije mogla podnijeti. Tražila je od Abrahama da protjera Hagaru i njezina sina Jišmaela. Po Hamurabijevu zakonu (1930. - 1888. g. pr. Krista, neki pišu oko 1750. g.) otac je odlučivao hoće li njegova djeca s ropkinjom imati ista prava kao i ona s pravom ženom.
Abraham posluša Saru i otpusti Hagaru i sina Jišmaela u pustinju Beer Šebu. Hagara i Jišmael pojeli su i popili vodu koju im je dao Abraham. Pustinja je kruta. Bez hrane i vode ne može se dugo u njoj ostati na životu. Hagara je ostavila dječaka Jišmaela pod jednim grmom. Nije mogla gledati kako joj dijete umire. Počela je plakati. Plakao je i Jišmael.
Bog je čuo dječakov plač. Anđeo zovnu Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići veliki narod" (Post 21, 17-18). Bog je otvorio oči Hagari te je mogla vidjeti u blizini zdenac. Bog je bio s Jišmaelom dok je rastao. Živio je u pustinji Paran i postao je vrlo vješt u streljanju iz luka. I od njega je poteklo brojno potomstvo...