U Isusovo vrijeme jedna od tri velike židovsko-političke stranke bila je saducejska. Druge dvije zvale su se farizeji i samarijanci. Uglavnom, članovi saducejske stranke bili su iz bogatijeg dijela svećeništva i laika. Neki tvrde da ime imaju od Sadoka, sina Levijeva (Ez 40,60). Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Uz farizeje imali su najveći utjecaj u vjersko-političkom sudištu - Velikom vijeću (heb. knessetu, grč. sinedriju), koje je imalo sedamdeset i jednog člana, a sastajali su se ponedjeljkom i četvrtkom. Veliko vijeće i saduceji nestali su rušenjem hrama 70. godine poslije Krista.
S Isusom su saduceji raspravljali o uskrsnuću. Iznijeli su mu slučaj u vezi s Mojsijevim zakonom (Leviratska ženidba, Pnz 25,5-10) koji je tražio ako neki čovjek umre bez djece da je njegov brat ili netko od najbližih rođaka dužan oženiti pokojnikovu ženu i podići potomstvo pokojnom bratu. Prvo dijete iz takvog braka smatralo se potomkom pokojnog brata. Saduceji su izmislili jedan slučaj te pitaju Isusa čija će biti žena nakon uskrsnuća, ako su joj umirali muževi jedan za drugim, te je imala sedam muževa - braće, a opet ostala bez potomstva. Isus im odgovara kako se život na ovom svijetu razlikuje od života nakon uskrsnuća. Čovjek nakon uskrsnuća je jednak anđelima. Anđeli se ne žene niti udaju. Poziva se i Isus u svom odgovoru na Mojsija kad govori o Bogu živomu. Književnici su prihvatili Isusov odgovor.
Isus upita književnike: “Kako se može tvrditi da je Krist sin Davidov?” (Lk 20,41) Citira psalam 110 (koji je najcitiraniji psalam) u kojem ga David naziva Gospodinom. Isus nastavlja: “Kako mu onda može biti sin?” (Lk 20,44) Nisu ništa odgovorili. Isus se obraća učenicima, iako je bilo oko njega veliko mnoštvo naroda. Podučava učenike da se čuvaju književnika koji se vole pokazivati narodu u dugim haljinama, sjediti na prvim mjestima i navodno dugo moliti.•