Hrvatima treba ‘vijeće mudraca’ planirati strategiju budućnosti

Srbi pišu Deklaraciju o zajedničkom nacionalnom djelovanju. Bit će objavljena 25. ili 26. studenoga, na 100. godišnjicu pripajanja Srijema, Banata i Bačke Kraljevini Srbiji, ili 1. prosinca u povodu nastanka Kraljevine SHS, preimenovane 1929. u Jugoslaviju. Ta najava podsjeća na SANU 3. Prvu je 24. rujna 1986. osmislila Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU), ali je, kao i ona, preformulirana nakon rata doživjela propast.

I Bošnjaci slave rujansko ratno okupljanje. Naime, 27. rujna 1993. održan je svebošnjački sabor. Ostat će upamćen po tome što su na njemu sabornici odbili ženevski mirovni paket. Procjenjujući kako bi on značio komadanje BiH, izjasnili su se za nastavak rata. Promijenjeno je tada i nacionalno ime. Muslimani su postali Bošnjaci, a jezik nazvali bosanskim. Na proslavi obljetnice opet je naglašena važnost svebošnjačkog jedinstva. Čak je i ustanovljen Dan Bošnjaka kao praznik.

Koji trust mozgova osmišljava nacionalnu strategiju Hrvata za idućih pet, dvadeset, stotinu godina. Tko su mislioci, ideolozi koji izvan Vlade, Parlamenta, mimo predsjednika promišljaju budućnost. Ima li “vijeća mudraca” (“CRO-vno vijeće”) i tko ga čini? U bivšoj Jugoslaviji srpske ideologe predvodio je Dobrica Ćosić. Kod Bošnjaka je Adil Zulfikarpašić utemeljio Bošnjački institut, a s vremenom su se etablirali i drugi formalni i neformalni centri koje skrbe o nacionalnoj budućnosti. Hrvati takvog tijela nemaju još od Tuđmanova VONS-a. To Vijeće je, uz nacionalnu sigurnost, promišljalo i nacionalnu strategiju. 
Tko će kod Hrvata strateški procjenjivati budućnost, preduhitriti negativne pojave, braniti državu od manipulacija? Parlament, Vlada, predsjednik nemaju uspostavljen okvir za takav znanstveno-strateški pokret. Mislioci, intelektualci iz domovinske i iseljene Hrvatske mogli bi upotpuniti taj prostor.

Ali “vijeće mudraca” ne treba imati formalnu, već autoritativnu snagu. Za početak, opet trebaju osmisliti hrvatsku pomirbu.

U današnjim okolnostima teže će im je biti provesti nego Tuđmanu u ratu. Istodobno se mora stvarati klimu za izgradnju iskrenog mira sa susjedima, ali i strategije kako uvezivati domovinsku i iseljenu Hrvatske. Prioritet je i zaustaviti sadašnje iseljavanje. Posebna priča su Hrvati u BiH te brojne teme koje ih muče, kao što su pokušaji majorizacije, strah od nestanka identiteta, jezika... Kada se tome pridodaju problemi, poput opasnosti od terorizma, lošeg nataliteta..., jasno je kako je davno prošao “dan D” za svehrvatsku strategiju.

Dosadašnji nacionalni stratezi i njihove deklaracije ili povijesni sabori na ovim prostorima uvijek su za sadržaj imali crtanje granica i pretenzije prema tuđem teritoriju. Hrvatsko “vijeće mudraca” mora nastupati suprotno takvim idejama. Zadatak mu treba biti briga o budućnosti u kojoj će zagovarati mir, tolerantnost, gospodarski i svaki drugi razvoj. Snagom takvog oružja i zajedništvom mogu razoružati sve one koji nekim novim deklaracijama oživljavaju nedosanjane granice. •