Svaki novi “spontani” prosvjed građana u Sarajevu donese neki novi “biser”. Nije prošao ni “sjaj” onoga “bisera” s vagonima za Hrvate, a stigao je novi, još “sjajniji”: trebalo bi iz naziva države Bosne i Hercegovine izbaciti - Hercegovinu! E, sad, zamislite da neki bh. Hrvat iz Hercegovine zatraži da se iz naziva države Bosne i Hercegovine izbaci - Bosnu! Ovaj prosvjedni “biser” nije originalan, više je politikantska bižuterija. Još 90-ih godina prošloga stoljeća neki bošnjački intelektualci i političari javno su isticali da ne mogu oprostiti Turcima to što su na Berlinskom kongresu 1878. godine dopustili da se područje zapadno od Drine i Crne Gore pod osmanlijskom vlašću, koje tada zauzima Austro-Ugarska, nazove Bosna i Hercegovina. Jedan bošnjački akademik javno reče kako Hercegovina u naziv države Bosne i Hercegovine nije uvrštena s dobrim namjerama.
Nisu Hrvati Hercegovinu nazvali Hercegovinom, već - Turci! Osmanlije su često osvojeno područje nazivali po njegovu vladaru, a vladar Humske zemlje bio je herceg (Stjepan Kosača). Humska zemlja, koja se prostirala do Lima i do Foče, postala je Hercegovina. Turci su prije Berlinskog kongresa dio područja Hercegovine darovali Crnoj Gori (stara Hercegovina).
Nakon novog “bisera” (politikantske bižuterije) o tome kako Hercegovinu treba šutnuti iz naziva države Bosne i Hercegovine, u javnost su stigle relevantne povijesne činjenice. Povjesničar dr. Ivo Lučić u Večernjaku je potanko objasnio to da je Humska zemlja, prema povijesnim izvorima, za četvrt stoljeća starija od Bosne. Prvi humski knez Mihovil spominje se 925. godine s hrvatskim kraljem Tomislavom, pri čemu ih papa Ivan X. poziva da dođu na crkveni sabor u Split. Turci su 1477. napravili popis u kojem je jasno navedena Humska zemlja. Niz dokumenata potvrđuje da je Humska zemlja (Hum) ravnopravan politički entitet Bosni. Austro-Ugarska zakonom definira: “Bosna i Hercegovina su jedno jedinstveno zasebno upravno područje.” ZAVNOBiH je također kategoričan kad je naziv Bosne i Hercegovine u pitanju. I Bosna i Hercegovina je hrvatska koliko je bošnjačka i srpska. Pokušaj “pobošnjavanja” naziva države Bosne i Hercegovine za cilj ima “pobošnjavanje” triju konstitutivnih nacija i ostalih u bosansku. Bošnjački unitaristi u građanskom ruhu računaju da bi naziv države “automatski” odredio nacionalnost svih. I bosanski jezik dobio je svoje ime u istu svrhu.
Još od Berlinskog kongresa 1878. Hrvati na prostoru BiH do početka 90-ih godina prošloga stoljeća s Hrvatima u Hrvatskoj živjeli su zajedno u istim državama i po svemu bili značajan dio hrvatskog nacionalnog bića i korpusa. Čak i u vrijeme osmanlijske vladavine sredinom 19. stoljeća vjerski i politički prvaci Hrvata na prostoru BiH aktivno su sudjelovali u hrvatskom preporodu. Glasovi bh. Hrvata na referendumu 1. ožujka 1992. godine odlučili su o neovisnosti Bosne i Hercegovine, ali su i dalje ostali pripadnici jedinstvenog hrvatskog nacionalnog korpusa, a jednakopravnost i konstitutivnost u BiH jamče im Washingtonski i Daytonski sporazum te Ustav BiH. Prije dva desetljeća Petritschevi amandmani i Barryjeva izborna pravila doveli su u pitanje ustavnu jednakopravnost i legitimno predstavljanje bh. Hrvata, što valja ispraviti po odluci Ustavnog suda BiH. To se očekuje od Christiana Schmidta.
Stranke sa sjedištem u Sarajevu, bile nacionalne ili “građanske”, vrše nevjerojatan pritisak na visokog predstavnika, pa je više nego jasno da sjedištu OHR-a nije mjesto u Sarajevu. Pokazalo se da su već dva desetljeća visoki predstavnici međunarodne zajednice više bili glasnogovornici sarajevske političke čaršije. Nije vrag da su sami od sebe podlegli sarajevskoj magičnoj privlačnosti iz one sevdalinke: “Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije!” No, mnogi su iz više razloga otišli iz Sarajeva pa privid sarajevskog “multi-kulti” ružičnjaka čine politički fikusi nebošnjaci (iznimke samo potvrđuju pravilo). Nadamo se da Christian Schmidt neće podleći nimalo diskretnom “šarmu” sarajevske politikantske “buržoazije”. Sve nas podsjeti na možda najstariji vic o Sarajevu i Sarajlijama. Naime, dođe jedan čovjek u sarajevsku brijačnicu, a duhoviti brijač upita ga odakle je.
- Ja sam iz Sarajeva - odgovori.
- Dobro da znam jer vi iz Sarajeva ne koristite sapunsku pjenu pri brijanju - reče brijač i počne ga brijati bez sapunice.
Kad su čovjeku počele teći suze, reče brijaču:
- Nisam baš iz Sarajeva, nego tu malo podalje! •