Kao u ratu, Talijani su nakon prvog šoka od korone izašli iz svojih “bunkera” i na balkonima stanova zapjevali “Fratelli d’Italia”. Njihova himna lebdjela je iznad sablasno praznih ulica. Koje je okupirao nevidljivi virus. Dojmljivo je bilo gledati snimke kako u “zarobljeništvu” svojih stanova pjevaju omiljene pjesme, sviraju razne instrumente, plešu macarenu. I natpis “Tutto andra bene” – “Sve će biti dobro”. Pljesak se proširio svijetom kao zahvala svima koji se bore protiv opasnog neprijatelja kodnog naziva COVID-19.
Ove slike podsjetile su me na one iz filma o istinitom događaju božićnog primirja 1914. kada su njemački i britanski vojnici samoinicijativno izašli iz rovova. Na “ničijoj zemlji”, među leševima, umjesto pucanja, pjevali su, razmjenjivali darove i igrali nogomet. A odnekud su se čule škotske gajde. I “Tiha noć”.
Narode ujedinjuje nevolja. Poput ratova i kuga. Sve zemlje protiv njih bore se na svoj način. COVID-19 okupirao je veći dio svijeta. Osobito je ranjiva BiH. Koja nije funkcionalna država i nema najbolji zdravstveni sustav. Samim time što je po nadležnostima rascjepkan, kao i država, taj je sustav dosad pokazivao brojne slabosti. Dodaju li se tome i skromna izdvajanja za zdravstvo, malo je tko očekivao da će BiH zaobići kaotični talijanski scenarij.
Međutim, prvih desetak dana od pojave virusa na teritoriju BiH prošlo je uz prilično organiziranu reakciju države u najširem smislu te riječi. Koordinacija između entiteta i županija je dobra, a preventivne i sanacijske mjere koje se donose na državnoj i međudržavnoj razini pokazuju ozbiljnost.
Možda i opasnije od samog virusa jesu panika i društvena psihoza koje diljem svijeta potiču lažne vijesti u medijima i posebice na društvenim mrežama. Osjeća se to, dakako, i u BiH, ali opet manje nego drugdje. Većina žitelja ove zemlje zbog rata godinama je živjela u “izvanrednoj situaciji”, a teško da se i poslijedaytonsko stanje može nazvati normalnim. Zato i na zatvaranje granica, obustavu nastave, odgađanje javnih događaja i druge mjere u borbi protiv širenja koronavirusa bh. građani gledaju manje dramatično od većine Europljana.
Ono po čemu će se ova kriza sigurno pamtiti jest činjenica da među Hrvatima iz Hrvatske i BiH nikada nije bila čvršća granica. Od jučer u šest sati ona je gotovo potpuno zatvorena. Jednako kao sa Srbijom i Crnom Gorom. U Republici Srpskoj ponosno su ponavljali kako ih Drina neće dijeliti od Srbije, ali koronavirus “otjerao” ih je u zarobljeništvo bh. izolacije. Poput situacije s kataklizmičkim poplavama otprije šest godina kada su goleme nacionalne i političke razlike stavljene u drugi plan u odnosu na spas života. Ako ima nešto pozitivno u cijeloj ovoj situaciji, onda su to upravo solidarnost i suradnja, koje se prelijevaju i na susjedne države. Zajedništva i suradnje trebat će i nakon što ova pandemija završi jer će posljedice na ekonomiju sigurno biti katastrofalne. Za razliku od Hrvatske, koja se može osloniti na zajednički sustav EU, BiH je prepuštena sama sebi i ako izostanu unutarnji dogovor i suradnja, gospodarstvo bi moglo doživjeti potpuni krah. Uz migrantsku krizu, koja je zbog koronavirusa također potisnuta u drugi plan, BiH čeka teško ljeto. Zato je dobro da suradnja, na koju je BiH natjerala sadašnja samoizolacija, potraje i nakon koronavirusa.
Unutarnja politička prepucavanja smanjena su izuzme li se, najblaže kazano, nekorektni potez SDA koji je “na prepad”, u suradnji s bošnjačkim i srpskim oporbenim strankama u državnom Parlamentu, ekspresno promijenio dva člana Središnjeg izbornog povjerenstva. Hrvatske i srpske stranke s kojima SDA formalno čini vladajuću većinu ogorčene su ovom prijevarom. Koja će imati dalekosežne posljedice na Hrvate. U prijevodu, posljednji je to čin njihova nacionalnog razvlašćivanja.
Umjesto stvaranja pozitivnog ozračja, kada su se svi u BiH udružili protiv zajedničkog neprijatelja, dogodio se politički atentat. Ubio je ionako krhko povjerenje. I to baš u trenutku kada je izgledalo da će i građani BiH, poput Talijana, ujedinjeni krenuti u borbu protiv ove i drugih zajedničkih otrovnih političkih bolesti. Čak se kroz takvu prizmu COVID-19 počeo doimati kao lijek za virus podjela i majorizacije. Kontaminiranu državu sada tek malo može dezinficirati pljesak s nacionalno obojenih balkona. Za sve koji traže lijek protiv (ne)vidljivog političkog neprijatelja.
Nažalost, recept traže oni koji ne razumiju formulu 1 (država) plus 2 (entiteta) plus 3 (naroda). Zbog njih Hrvati, Srbi i Bošnjaci u toj državi još dugo neće, poput britanskih i njemačkih vojnika, izaći iz svojih rovova. A BiH iz međunarodne političke karantene.•