Kad padne veliki hrast, ječi čitava šuma. Kad je umro Milan Kundera, veliki hrast češke, francuske, europske i svjetske književnosti, zaječala je Bolonjska šuma u Parizu, a odjek se čuo u čitavom svijetu. Milan Kundera rodio u Brnu 1. travnja (1929. godine), na Svjetski dan šala, a njegov prvi roman je – "Šala", objavljen 1967. Pokazalo se da se sa "Šalom" nije šaliti, taj roman najavio je Praško proljeće. U svakoj šali pola je istine, a netko je uzvratio: "U svakoj šali pola je šale!" U Kunderinoj "Šali" istine o tadašnjem komunističkom poretku u Čehoslovačkoj bilo je i previše. U svom prvom romanu Kundera je prikazao dramatičnu sudbinu pojedinca u totalitarnom režimu, riječ je o studentu koji je na razglednici djevojci napisao: "Optimizam je opijum za narod. Zdrava atmosfera zaudara na glupost. Živio Trocki!" Momak gubi status studenta i završi na - prisilnom radu. Puno toga u "Šali" govori i o komunističkim režimima ne samo u Čehoslovačkoj pa tako i u komunističkoj Jugoslaviji. Kundera je kazao kako šala za njega označava kategoriju života, naglasivši da je karakter, ne samo češke povijesti, u velikoj mjeri smiješan i groteskan. Jedna benigna šala iz pera velikog pisca postala je simbolom jednog totalitarnog režima, čak i svijeta u cjelini. Autor ovog teksta imao je u mladosti raznih problema sa svojim šalama, što je poslije usmjerilo i odredilo njegov novinarski i književni put.
No, s Rusijom se nije zgodno šaliti, pogotovo sovjetskom, pa je 1968. ugašeno Praško proljeće. Milan je po hitnom postupku izbačen s mjesta predavača na čuvenoj Filmskoj akademiji, ogranku Akademije scenskih umjetnosti u Pragu, na kojoj je predavao i oskarovcu Jiriju Menzelu. Ostao je bez posla i postao zabranjeni pisac. Kundera je u svojim romanima imao i poneke autobiografske pasaže, pa je u jednom od njih napisao kako mu je vrlo teško palo to što je bio razlog izbacivanja njegove prijateljice s mjesta glavne urednice češkog ženskog časopisa. Bio je bez posla pa je, kako bi imao kakav-takav honorar, za taj ženski časopis pod pseudonimom pisao – horoskop! Netko je njega i urednicu časopisa prokazao pa je ona izbačena s posla, a on ostao bez honorara. Nekako se 1975. ipak dokopao Pariza i počinje pisati na francuskom i zarađivati za život.
Sintagma "nepodnošljiva lakoća" svakako spada među one koje se najčešće izgovaraju i pišu. Rezultat je to činjenice da se najpopularniji Kunderin roman zove "Nepodnošljiva lakoća postojanja", u kojem se romanopisac bavi temama emigracije, idile i kiča. Roman je u Čehoslovačkoj bio zabranjen sve do 1989. godine. Mile Pešorda, urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući "Veselin Masleša", koja je 1984. godine objavila sabrana djela Milana Kundere, doživio je neugodnosti u komunističkoj Jugoslaviji jer se drznuo ukoričiti prevedena djela pisca koji je kritizirao komunizam i ismijavao ga. I ta činjenica na svoj način govori o vremenu komunističkog totalitarizma.
"Knjiga smijeha i zaborava" u sedam gotovo samostalnih priča svjedoči o Kunderinu shvaćanju i prihvaćanju humora te o zaboravu kao velikom zlu za vlastiti i kolektivni identitet. Kazao je da ga plaši svijet koji je izgubio smisao za humor, za velikog romanopisca humor i smijeh ostali su velika zagonetka, pa je napisao: "Ništa nije teže od pokušaja da se objasni humor!" No, naglasio je to kako je zvuk smijeha nadsvođena kupola hrama sreće te dodao: "Humor je iskra koja osvjetljava široke predjele života!" Pisao je kako je po načinu smijanja mogao prepoznati osobu koje se nije trebao bojati. Smatrao je da postoji smijeh anđela i smijeh vraga, volio je ovog prvog, a upozoravao na ovog drugog.
Kad su humor i smijeh u pitanju, Kundera ima mnoštvo istomišljenika u svijetu književnosti. Svojim pisanjem potvrdio je riječi filozofa Arthura Schopenhauera: "Što je čovjek više sklon pravoj ozbiljnosti, to se srdačnije može smijati!" Herman Hesse u svom je romanu "Stepski vuk" pisao o tome kako je humor spas od malograđanštine svih vrsta. Njemački pisac Wilhelm Raabe smatrao je da je smijeh jedna od najozbiljnijih stvari uopće, a naš Tin Ujević reče i ostade (vječno) živ: "Sudim da je humor najtočniji način posmatranja stvari!"
Kundera se znao našaliti na svoj način i na svoj račun. U vrijeme Praškog proljeća pisao je tekstove protiv komunističkog režima, a posebno o opasnosti od sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj. Znao je to kako će se ružno provesti ako Rusi uđu u Prag. U jednoj knjizi autor "Šale" gorko se našalio na račun činjenice da se jako sviđao damama, o čemu je govorio i Jiri Menzel. Milan se bojao sovjeta, ali, kao i brojni drugi supruzi, i - vlastite supruge. Dok je supruga bila negdje na odmoru, u njegovu stanu do sitnih sati zadržala se jedna od Milanovih naočitih obožavateljica. U dva poslije ponoći netko je zazvonio na vrata, a Milan je pomislio da se njegova supruga vraća s odmora prije nego je bila planirala i da ga zatječe u neobranom grožđu. Kad je otvorio, pred vratima je stajala susjeda koja mu tužnim glasom reče:
- Milane, Rusi su ušli u Prag!
- A meni pade kamen sa srca – napisao je veliki Kundera, autor romana "Šala", "Nepodnošljiva lakoća postojanja", "Knjiga smijeha i zaborava"… Šalu na stranu, Kunderu se ne smije nepodnošljivo lako prepustiti zaboravu. Preselio se u Nebo, a Zemlji i Zemljanima ostavio je svoj djela, među kojima i filozofski roman "Besmrtnost"! •