Došla je i kalendarska jesen, a s njom i ona prava. I sve biva jesenije, pa i kad je politička klima u pitanju. Za samo tri dana stiže i listopad. Čije će izborne liste doći u pitanje, a čije neće, zavisi od raznih političkih vjetrova koji na ovim prostorima ruže vjetrova neprekidno pušu. No, postoje i zimzelene izborne liste koje nikakvi vjetrovi ne mogu otpuhati. Pa mogu odahnuti bh. Hrvati koji će ove jeseni ponovno na izbore.
Naravno, one opće hrvatske u kojima mogu sudjelovati Hrvati ma gdje bili. Koliko će o svemu, ne samo o izborima, odlučivati izbjeglički valovi, ograde (i ograđivanja od koječega), pregrade i zagrade (odnosno ono što se nalazi u zagradama sporazuma, dogovora, akata i podakata), ostaje da se vidi i čuje. A puno toga se javno od javnosti krije. Mediji su prepuni informacija o nekim događanjima, dok se o nekima uporno šuti. Iako Juge više nema, postoje oni koji su u stanju zaustaviti Reuters! Pa jedan građanin reče:
- Više ne znaš tko je azilant, tko obični izbjeglica, tko je naš, a tko se vratio s mora!
Za politiku treba imati političku žicu, što je mađarski premijer Viktor Orban, kako stvari stoje, shvatio malo previše doslovno, bukvalno. Hoće li Viktor postići političku viktoriju, ili će Orban biti obran s obranim bostanom zbog svoje političke žice ili one žice na granici, pitanje je SAD, ali i Bruxellesa pa, ako hoćete i Moskve. Jer Mađarska graniči i s Ukrajinom. Bilo kako bilo ili crno, nadamo se da Europa neće od ovih područja praviti neku novu Vojnu (i nevoljnu) krajinu.
Netko je rekao da su dovoljne tri stvari za ljudsku sreću: voljeti nekoga, raditi nešto i nečemu se nadati. Prema tome, pripadnici hrvatskog naroda u BiH najsretniji su ljudi na svijetu – vole Hrvatsku, ako ne mogu naći posla u BiH, mogu u RH ili Njemačkoj, a nadaju se da će biti jednakopravni s druga dva konstitutivna naroda u svojoj državi.
A kakva je politička situacija u državi dvaju entiteta i triju etniciteta pokazala je nedavna banjalučka rasprava o Daytonu. Potpuno disonantni tonovi i fonovi čuli su se i do Bruxellesa. Pa su onda mediji objavili kako u Europskom parlamentu spremaju dvije rezolucije usmjerene protiv secesionističkih težnji Republike Srpske, a šuti se o tome što se paralelno sprema u ruskom parlamentu. Jedni se u BiH uzdaju u staru damu Europu, drugi u ujaka Sama preko velike bare, treći ne strepe jer se pouzdaju u strica s ruske stepe, četvrti u nešto peto ili šesto. Šesto čulo, na primjer.
Akademik dr. Božo Žepić u svojoj knjizi "Nacija i nacionalno pitanje" zagovara formulu 3-3-3-3 (tri naroda, tri republike, tri razine vlasti, tri razine lokalne uprave i samouprave). No, neki misle drukčije. Puno toga podsjeća na zgodnu zgodu između tri hercegovačka glazbenika i galantnog imućnijeg Hercegovca u vrijeme kad je 300 maraka bila dobra cijena za svirku. Galantni Hercegovac galantno pruži 500 maraka i upita:
- Dečki, je li u redu?
- Nije, zato što nije djeljivo s tri - govori jedan od glazbenika koji je s matematikom na ti.
Galantni Hercegovac se nasmiješi i „prisloni" još sto maraka! Jer je šest djeljivo s tri. Puno toga u BiH nije djeljivo s tri pa, kako stvari s matematikom u BiH stoje, čak ni jedan nije djeljivo s dva, pogotovo dva s jedan. Onda se čude kako je trećina od 17 – pet. Zato najviše toga u BiH ide sve u šesnaest, sviraju se nepostojeći jedanaesterci jer je igrač s brojem jedan na leđima u svom petercu poprijeko pogledao protivničku devetku, a publici onda zbog svega toga proradi čir na dvanaestercu...
Mnogi su u BiH mentalno još u socijalizmu, a sentimentalno još i dalje u prošlosti! Pa je i zbog toga BiH još daleko od Europe, pogotovo sada kad se Europa udaljuje od same sebe. No, BiH radi sebe mora raditi na sebi, mora postići kvalitetne političke i ustavne standarde jer bez toga neće biti ni kvalitetnog životnog standarda. BiH se mora ponašati po logici statusa na Facebook profilu jedne dame, upućenog potencijalnim udvaračima:
Ako nemate što raditi, radite na sebi, tu uvijek ima puno posla!