Nije problem u Mišelu Jakšiću već u SDP-u, politici, medijima i pravnicima koji nekritički trpe verbalna cirkusarenja i iskrivljene konstrukcije tog pravnog neznalice koji je opet ozbiljan i važan istrčao na teren sada s izvješćem Europske komisije o pravosuđu. Ponavljam, čak i u državama bez problema kakve mi imamo, nije normalno da ekonomist ima takvu ulogu u pravosuđu. Zar je jedina svrha čelnika saborskog Odbora za pravosuđe da bude generator loše percepcije pravosuđa. K tomu, on misli da zna, pa neznanje samouvjereno prenosi na one sa sličnim pravnim kapacitetima. Zar je on najbolje što možemo dobiti od SDP-a!?
Doduše, očito je dobar gradonačelnik Koprivnice, ali zašto mu barem ne kažu da ga je malo “prebacilo”. Ako je već cilj nauditi HDZ-u, nije teško naći suvisle i općedruštveno korisne argumente, a ne na štetu svih potkopavati pravosuđe!? Ako smo pravdoljubivi i ako nam je stalo do općeg dobra, zašto smo onda tako blagonakloni prema tolikoj količini drskog neznanja!? Čak i ako mislimo sve najgore o pravosuđu, opet to je jedino koje imamo i produbljivanjem nepovjerenja, bez uvida u stvarno stanje, dugoročno činimo teško popravljivu štetu. Samo diletant ili politikant može svoditi problem na imovinske kartice i sigurnosne provjere sudaca, “HDZ-ovo pravosuđe” i ekscese, a mantrom nazivati stvarne probleme. Prvi smo u EU sa 37.000 tekućih građanskih i trgovačkih parnica na milijun stanovnika, dok ih Danska i Estonija imaju 5000, Austrija 4000, Finska 1000. Zatim, na ili pri dnu smo u korištenju digitalne tehnologije na sudovima (u doba korone!), pri dnu smo i po izdvajanjima na sudove i pravnu pomoć po stanovniku, nerangirani ili ispodprosječni po edukativnim tečajevima za suce... Fascinantno je kako naturščik Jakšić s nepodnošljivom lakoćom uzima ulogu pravednika s mačem u ruci, i to njegovo amatersko glumatanje nekritički se prenosi, dok riječi jednog od najvećih pravnih autoriteta nedavno sa skupa u HAZU ne dopru do javnosti: “Ono što mene osobno smeta je da je dojam loš, a mi ne znamo kakvo je stvarno stanje jer nikad nije provedena prava analiza. Ne možemo na temelju ekscesnih stvari koje se iskazuju u medijima odmah zaključiti generalno da je situacija ovakva ili onakva”, rekao je akademik Jakša Barbić. Nadajmo se samo da posljednji Jakšićev istup nije bio rezultat SDP-ova brifinga. Jer, uhvatio se kao pijan plota naših loših dojmova o pravosuđu s naglaskom na utjecaju politike. Iako anketa ne odgovara tko i kako utječe na pravosuđe. Na upit novinara jesu li afere s osječkim sucima utjecale na lošu percepciju, Jakšić kaže: “Nisam siguran koliko su oni to obuhvatili, koliko dug je sam proces izrade izvješća. Daj Bože da je obuhvaćeno jer onda imamo šansu da iduće godine bude nešto bolje, ali ako nije obuhvaćeno i to će nas dočekati iduće godine...”. Pa on nema pojma o pozadini “loše percepcije pravosuđa”!? Misli da je to složeno istraživanje. Ne zna da se radi o telefonskoj anketi na 1020 ispitanika starijih od 15 godina. I da je provedena od 29. ožujka do 7. travnja. Dakle, baš kad smo bili maksimalno negativno raspoloženi prema pravosuđu zbog sinergijskog učinka sudskih afera sa Zdravkom Mamićem i Željkom Kerumom, antisudskih istupa predsjednika države, a doprinos je dao i Jakšić sa “šeksizmima” i sličnim ofucanim konstrukcijama. Zapravo, nismo imali šanse u anketi biti ništa drugo nego najgori u EU i nikad lošiji. Suci Đuro Sessa, dr. sc. Marin Mrčela i svi oni koje Jakšić sladostrasno zajedljivo proziva, sada imaju čvrste argumente da loš dojam o pravosuđu uvelike kreira politička i medijska interpretacija ekscesa. Uostalom, tako je pravosuđe percipirano još od kada su, za vladavine Milanovićeva SDP-a, suci izveli “državni udar s pištoljem na vodu”. Samo što isti sudovi tada još nisu bili “zmijska legla”, Vrhovni sud “dječji klub”, a niti je predsjednik države govorio da vrhovni suci “uživaju k’o prasci”. Da, valjajući se u blatu koje tko god poželi neselektivno nabacuje po njima i sudstvu.
Iako su izvješća Europske komisije i za SDP-a bila manje-više slična, po više pokazatelja i lošija, tada pravosuđe nije bilo “na najboljem putu da definitivno dosegne dno dna”. Vjerojatno jer se tada Jakšić opreznim koracima uspinjao po političkim stubama. Istina, po zadnjem izvješću poraslo je vrijeme rješavanja prvostupanjskih predmeta, očito zbog priljeva više od 100.000 predmeta jednostavnog stečaja potrošača na općinske sudove. Ali nisu suci tražili da se bave komunalnim dugovima niti su, kako Jakšić misli kad govori o generiranju predmeta, u dokolici naganjali ljude na cesti nagovarajući ih da pokreću što više procesa. Dakle, niti je ovo izvješće “ljudi iz Europske komisije, s kojima je Andrej Plenković navodno jako dobar” (što govori kako Jakšić politički rezonira) “vjerojatno jedno od najslabijih od kada se Hrvatska mjeri”, a niti je pravosuđe “pod vodstvom SDP-a” bilo išta bolje. I ne treba sumnjati, dok je nama Jakšića bit će i loše percepcije pravosuđa.