Subota 20. studenoga
NAJSTRAŠNIJI SRPSKI ‘FILM’ GLEDALI SU MILIJUNI HRVATA
Podosta hrvatskih medija ističe kako su u posljednje vrijeme Hrvati “ludi” za srpskim filmovima koji u Hrvatskoj “ruše” rekorde i imaju nekoliko desetaka tisuća gledatelja. Neistina je da ruše rekorde, jer ima bar deset hrvatskih filmova koje su gledale stotine tisuća ljudi i nikad im se nijedan srpski film nije ni približio, ni po kakvoći ni po publici (Vrdoljak, Papić, Brešan).
Mit o srpskim filmovima stvorilo je podaništvo kritičara prema srpskoj diktaturi, a prirodno je pretpostaviti da velik dio publike koja u Hrvatskoj gleda srpske filmove čine jugonostalgičari, srbofili i Srbi. Hrvatska kultura, filmovi, književnost... nisu ni u kakvu srodstvu sa srpskima, koji me osobno zanimaju otprilike kao ugandski ili novozelandski. Dva smo vrlo različita naroda, dva različita svijeta. Mi smo latinica i katolicizam, oni su ćirilica i pravoslavlje. Svi savezi koje smo imali sa Srbima bili su nasilni i hrvatski narod nije ih ni želio ni odobravao. A u tom nasilju uvelike su sudjelovae upravo srpske kulturne elite, optuživale Hrvatsku za ustaštvo i protusrpstvo, nijekale njezinu opstojnost i huškale na genocid u proteklom ratu. Taj su “film” gledali i osjetili milijuni Hrvata.
Nedjelja 21. studenoga
PROPAST NA SVE STRANE, A SVIJET NIKAD BOGATIJI
Dok se predviđaju različite propasti Zemlje, dok se njihalo radoznalosti za budućnost i spas planeta klati od senilnosti (Joe Biden) do infantilnosti (Greta Thunberg), čitamo podatak kako svijet nikad nije bio bogatiji. Vrijednost mu se sa 156 bilijuna dolara u 2000. godini popela na lanjskih 514 bilijuna! A na vrhu ljestvice najbogatijih zemalja Kina je pretekla Ameriku!
Cijelo to vrijeme dok se svijet bogatio, rastao je broj siromašnih, pa i u gospodarski najazvijenijim državma, te je prelazio i broj od tri milijarde ljudi. A Hrvatska? Prema lanjskim istraživanjima Eurostata u Hrvatskoj živi gotovo milijun ljudi na rubu siromaštva te je u samom vrhu europskih država s velikom opasnosti od neimaštine. Vrhovi hrvatske vlasti već dugo su u žestokim sukobima, ali dosad nitko u tim svađama nije spomenuo ni siromaštvo ni gospodarstvo ni standard, niti bilo koju drugu bitnu životnu temu. Pogledajte koji luksuz jedni drugima spočitavaju Plenković, Milanović, Banožić... - zrakoplove, brodove, jahte, raskošne stanove. Bogatile ili ne bogatile svijet (poput hratskih), elite su svuda egoistične, i svuda zapravo uživaju u tome što imaju moć dok su okružene sirotinjom čiju su sudbinu izbjegle.
Ponedjeljak 22. studenoga
’ROKANJE’ U NAJVEĆOJ OPORBENOJ STRANCI
Naslov kaže - “SDP u izbore u Zagrebu ide uz teške sukobe i indicente...”, a u tim okršajima jedni su drugima prijetili da će ih “roknuti” i poručivali im neka “idu u k....”. Da je raskid s komunizmom prije tridesetak godina bio temeljit i da je provedena lustracija, SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj ne bi ni bilo. Unatoč tome ne samo da je Savez komunista opstao pod novim imenom nego su ga vodili represivci koji su sudjelovali u progonu hvatskih domoljuba i koji su u visoku politiku ušli tako reći na dan kada su uhićeni Veselica, Gotovac, Budiša i drugi te potom osuđeni na teške robije. Možda su sadašnji sukobi i rasulo u toj stranci djelomice i posljedica njezine neprirodnosti i suvišnosti u samostalnoj Hrvatskoj.
Među kandidatima za predsjednika SDP-a u glavnom gradu najgrlatija je bivša stranačka PR-ovka Danica Juričić-Spasović, koja se, i sama nedavno izvrijeđana na jednom sastanku, žestoko okomila na svoga protukandidata Viktora Gotovca, jer je sklon desnici, uči od Hasanbegovića i Penave te citira Thompsona. Pijane prijetnje “rokanjem”, “isleđivanje” političkih nepoćudnika u stranci, sukobi svih sa svima... - možda je vrijeme da se Peđa Grbin opet prosvijetli i zapjeva “Čavoglave”.
Utorak 23. studenoga
PLENKOVIĆ PROTIVLJENJE DOPUŠTA SAMO PUPOVCU
Dosad su za premijera Plenkovića prosvjednici protiv covid potvrda i plitičari među njima bili cirkusanti, slabići, paraziti i politički profiteri, a sigurno će im naći još koji kompliment. Ali on je i njihov premijer. I sve su brojniji, a nakon što su ispunili Trg ban Jelačića u Zagrebu, nećemo pogriješiti ako ih nazovemo i narodom. Dakle - Plenković protiv naroda. Kad vide pun Trg, i mnogi koji se s prosvjednicima ne slažu na neki se način, zbog osjećaja pripadnosti mnoštvu, s njima poistovjećuju. Predsjednik Vlade nikad nije imao obzira prema onima koji mu se protive, osim prema Pupovčevu glasilu Novosti koje ga zove šljamom i fašistom. Smislio je mali rječnik pogrda koje je upućivao oporbi i drugima koji ga nisu milovali.
Ipak, na prosvjedima su ga vjerojatno najviše smetali zahtjevi da odstupi, da podnese ostavku i da se raspišu novi izbori. I to na kultnom mjestu na kojem su se promovirali i Savka, i Gotovac, i Tuđman... Ni prosvjednici ni ti zahtjevi neće ga ugroziti, ali će se učvrstiti uvjerenje o njegovoj zadrtosti, bahatosti i nesnošljivosti. Ružan karakter u ružno vrijeme.
Srijeda 24. studenoga
NOGOMETNA SRBIJA TRIJUMFIRA - KUPI MRVICE SA STOLA
Što bi Srbija bez Hrvatske? Gotovo bi izgubila smisao postojanja. Obuzme je potpuno sljepilo kad je opužuje za ustaštvo, što tako reći čini svaki dan. I ništa joj nije tako važno kao biti bolja od Hrvatske. Istina, kad je u čemu lošija, kadšto upire se prstom u krivce i poručuje – ugladajte se u Hvatsku. Ali to je neusporedivo s trijumfalizmom koji Srbe obuzima kad nas nadmaše u kojem god području. Sad likuju što je njihova nogometna reprezentacija, kako piše poznati Transfermarkt, skuplja od hrvatske, od viceprvaka svijeta, a to je “do sada bilo nezamislivo”.
Tko zna koliko je na ponos poimati igrače kao robu, a ta samohvala pokazuje kako Srbija više pati zbog svojih slabosti nego što može uživati u svojoj nadmoći. I sami priznaju koliko su zavidni, najvše ih peče – naše drugo mjesto na Svetskom prvenstvu u Rusiji, a zacijelo i znaju koliko su hrvatski nogometaši u stranim klubovima istaknutiji od njihovih. Teško će, na primjer, dočekati da neki njihov igrač bude proglašen za najboljeg na svijetu kao naš Luka Modrić ili da ima glavnu uloga u finalu Lige prvaka kao što je imao niz hvatskih igrača - Modrić, Mandžukić, Olić... Ali kad već sirota Srbija kupi mrvice sa stola, neka ih kupi.
Četvrtak 25. studenoga
NAJGORI SMO U SVEMU, NAJBOLJI U SAMOHVALISAVOSTI
Po konkurentnosti smo najgori u EU, hrvatsko je gospodastvo među najgorima u Europi, po kupovnoj moći Hvatska je među najgorima u EU, Hrvatska je druga najsiromašnija zemlja u EU, Hrvatska je po stopi zaposlenosti pri dnu u EU, najveći hrvatski grad je narkometropola EU, Hrvatska je među najvećim potrošačima alkohola u EU... Nakon tih i drugih sličnih naslova u medijima neće nas začuditi ni vijest koja kaže Da je na tablici cijepljenosti protiv COVID-19, koja je napravljena prema podacima Europskog centra za kontrolu bolesti, Hrvatska u prvoj polovici ovoga mjeseca bila 24. od 27 zemalja EU – cijepljeno je 55 posto odraslih osoba, a umrlih je bilo 168 na milijun stanovnika.
Ali ništa zato, Hrvatska, reći će Plenković, nikad nije imala veći ugled u Europi i svijetu. Bili bismo zacijelo na vrhu ljestvice EU po samohvalisavosti Plenkovića i Banskih dvora, po uvredljivosti s kojom se odnose prema oporbi i drugima koji im se usprotive, po uvjerenosti zdravstvene vlasti da radi savršeno i da je jedina nevolja što se ne poštuju njezine mjere. Najgore je što ni na vidiku nema promjena koje bi život u Hrvatskoj učinile podnošljivijim, ali rješenja ima - Hrvatska je druga po iseljavanju u EU.
Petak 26. studenoga
NEONACISTI DIVLJAJU U BEČU KOJEMU SMETAJU HRVATI
Hoće li Austrija od sljedeće godine trajno zabraniti skupove Hrvata u Bleiburgu, kako se vladi predlaže u izvješću jednog stručnog povjerenstva? Vlada je prijedlog prihvatila, ali će konačnu odluku donijeti parlament i pokrajinske vlasti. Sporni su ustaški režim i oznake na pojedincima koji ih nose na komemoraciji. Obično se u Austriji ne govori i ne piše o tome da Bleiburg nije bio kazna za ustaške zločine nego je simbol stradanja razoružane vojske i civila koji su nakon pregovora izručeni partizanima, a uslijedili su užasni pokolji i umiranja na križnim putevima i u logorima, što je bio najveći ratni zločin nakon svršetka rata.
Koliko bi bila licemjerna zabrana skupa u Bleiburgu kao sjećanja na žrtve partizana pokazuje i činjenica da su gotovo istodobno s prijedlogom da se komemoracija zabrani neonacisti divljali na prosvjedima protiv suzbijanja korone. U Beču se zacijelo zna da je nekoliko “junaka” koji nose ustaške oznake na skupu u Bleiburgu posve nebitno, da nisu masovna pojava i da ih, ako hoće, policija može i maknuti. A možda tamo i dolaze progamirano, s provokatorskim motivima. Pa bi Austrijanci trebali znati i da bi zabrana skupa bila zločin nad žrtvama zločina.