Na jednom zidu osvanuo je grafit: “Sad vidim da je Orwell bio optimist!”

Praznik rada jedni su praznovali vani, od kuće (do policijskog sata), drugi kod kuće. Danas su mjere opet popustile, čemu se raduju mlađi od 18 i stariji od 65 godina te oni kojima je i u doba korone stalo do ljepše frizure. Jedan 70-godišnjak reče:
- Osjećam se kao da mi je 17 godina. Gorivo je jeftinije, imam dugu kosu, a ne smijem izići!
Nadamo se da će i koronavirus popustiti i pustiti ljude na miru. Kako bi se mogli boriti protiv novih pandemija koje prijete. Čitamo kako postoji opasnost od pandemije gladi biblijskih razmjera u Africi te dijelovima Azije i Južne Amerike, još većih izbjegličkih valova, novih ratova, ne samo bioloških i hibridnih već i inih, posebno medijskih. Ponovno se pokazuje kako je Zemlja jedan golemi organizam i da bi je valjalo zajednički liječiti. Valja joj najprije sniziti temperaturu i sve tlakove, umanjiti moć tlačitelja svih vrsta i podvrsta.
Čitamo i čujemo koješta. Pa tako pojedini autoriteti u svojoj struci pandemiju nazivaju nečijom – plandemijom! Sve više medijskog prostora dobivaju oni koji se ne slažu s onom starom da je bolje spriječiti nego liječiti. No, pokazalo se da su puno bolje prošli oni koji su nastojali sprječavati koronu kako bi imali puno toga manje za liječenje. Na medijskoj sceni sve su žešća nadmudrivanja među umnima, a još žešća među bezumnima. Što nas podsjeti na riječi Karela Čapeka: “Zamislite kakva bi tišina nastala kad bi ljudi pričali samo ono što znaju!” Jedni i dalje tvrde kao će koronavirus sam od sebe nestati, drugi tvrde kako je COVID-19 mačji kašalj u usporedbi s onim u što bi se mogao pretvoriti i slično. Treći nas straše kataklizmama globalističkih zlobnika, biohakera i drugih meštara sviju hulja. Pa je na jednom zidu osvanuo grafit: “Sad vidim da je Orwell bio optimist!” Četvrti su ipak optimisti, a oni realni su se po tko zna koji put uvjerili da je život hrpa meda i žita, da je sazdan od boli i radosti, gorčine i slasti. Mnogi filozofi, psiholozi i sociolozi ovih dana postavljaju pitanje prava slobode čovjeka, građanina i društva, demokracije, misli i govora. Pa su podsjetili na onu: “Ptice koje su stalno u kavezu misle da je letenje bolest!”
A kad je o slobodi, demokraciji, osobnim i kolektivnim pravima riječ, BiH je priča za sebe. Posebno u ovo doba korone. Ima se dojam da je sarajevskoj “građanskoj” čaršiji više od suzbijanja koronavirusa stalo do suzbijanja vlasti županija koje su jedan od najvažnijih jamaca konstitutivnosti naroda. Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, u razgovoru za Večernjak naglasio je kako su Bošnjacima županije višak jer oni žele građansku državu po svom receptu. Podsjetio je na pokušaj bošnjačkih političkih struktura da Vlada FBiH preuzme kompletno zakonodavstvo u hrvatsko-bošnjačkom entitetu kako bi mogle donositi sve odluke preglasavanjem predstavnika HDZ-a BiH i HNS-a. Više je primjera pokušaja korištenja pandemije u svrhu eliminiranja hrvatskih političkih predstavnika iz odlučivanja. Danas i frizeri dolaze na svoje, na čemu im zavide ugostitelji. Pa će nezgodna zgoda s gospodinom na balkonu biti prošlost. Naime, susjeda se obrati njegovoj supruzi:
- Pa gdje je tvoj muž, već ga tri dana ne vidim na balkonu?
- Ma, ja ga ošišala – objasni joj.
Sad će ga susjeda nakon intervencije frizera opet moći vidjeti na balkonu. Mnogi ostaju doma, a neki više vole biti na terasi, parku. Kao Francesco Totti, legendarni nogometaš Rome, o kojem je u Italiji svojedobno izašla knjižica viceva na njegov račun, a prihod od prodaje je, po Tottijevu zahtjevu, namijenjen je u humanitarne svrhe. Padala je kiša, a Totti je bio na terasi, pa njegova supruga viknu:
- Francesco, ulazi unutra, pada kiša!
- Pada i vani – konstatira Totti.
Svi se slažu oko toga da ništa više neće biti kao prije. Većina makroekonomista slaže se oko toga da će sve države više ulagati u vlastitu proizvodnju, posebno hrane. Pa je jedna djevojka pitala momka:
- Gajiš li još one iste emocije?
- Jok, prešao sam tovnu junad – objasni joj momak!