Još nije poznato zašto se 1. travnja “slavi” kao Međunarodni dan šale ili Dan ludosti. Jedni tvrde da taj nadnevak ima veze s proslavom Nove godine koja se dugo slavila 1. travnja, a onda se s novim kalendarom počela slaviti 1. siječnja. No, oni koji zbog pomanjkanja medija nisu to saznali, nastavili su Novu godinu slaviti 1. travnja pa su bolje informirani zbijali šale na njihov račun. Prema nekima, slučajno je baš 1. travnja jedna mlada djevojka ugovorila sastanak s francuskim kraljem Henrikom IV. koji je bio sklon druženju s mladim curama, a onda je umjesto nje na spoj došla - njegova ponešto starija supruga! Ima i drugih teorija, ali, bilo kako bilo, 1. travnja po čitavom svijetu zbijaju se šale, smicalice, sitne podvale, benigne laži, a bude i onih nezgrapnih. Živimo u vremenu u kojem je rijetko komu do šale, dok ima i previše onih koji se utrkuju u tome tko će više i brže nešto slagati tijekom čitave godine. Ljudi su zatrpani hrpama lažnih vijesti, fake news nije više nonsens.
Gotovo čitavim svijetom već dugo bjesne informacijski ratovi i ratovi informacijama, a ni “obični” ratovi puno ne zaostaju. Rat informacijama zbunjuje ljude, čitave narode, državnike, silnike i najveće umnike, o čemu na svoj duhovit način Karel Čapek reče: “Zablude, gluposti i laž ne počinju od misli, nego od riječi!” Ruski vlastodršci nastoje “zaustaviti Reuters”, na sve moguće načine nastoje spriječiti da prava istina o invaziji na Ukrajinu, koju zovu specijalnom operacijom, ne dopre do ruskog naroda. Pa blokiraju društvene mreže, što je mnogim Rusima teško palo, a to je bezbroj puta manje bolno od patnji milijuna Ukrajinaca. Mahatma Gandhi rekao je: “Potrebno je mnogo lopata da bi se sahranila istina”. No, istinu o ratu u Ukrajini ne može sahraniti cjelokupna inženjerija velike ruske vojne sile.
Često nedostatak istinskih i istinitih informacija i najumnije navede na pogrešne zaključke. Nakon grozne i grozomorne ruske invazije na Ukrajinu, Francis Fukuyama, autor knjige “Kraj povijesti i posljednji čovjek”, posuo se pepelom spaljene (najplodnije) zemlje Ukrajine. Sad udara po Putinu, najavljuje njegov povijesni kraj, ali i dalje vjeruje da je budućnost svijeta moguća samo u demokraciji. Neki čak tvrde da bi Putin lako mogao završiti u Haagu, a onda je ruski imperij uzvratio udarac:
- A možda Haag završi u Rusiji!
No, i crnu šalu na stranu. Svega smo se naslušali ovih dana, ali nismo imali prigode čuti što umni ljudi misle o teoriji Samuela P. Huntingtona, koju je objavio o svom članku “Sukob civilizacija”, kao “repliku” na Fukuyaminu teoriju o kraju povijesti. Nije vrag da su varijacije na tu temu od nekoga zabranjene. Na jugoistoku Europe susreću se tri velike civilizacije, što u geostrateškom smislu puno toga komplicira pa bismo više željeli da je Fukuyama više u pravu nego Huntington. No, možda je, kao i u mnogo čemu drugomu, istina negdje u sredini.
Kad smo kod istina i laži, BiH je posebna priča za sebe. Često se čulo kako u BiH postoje tri istine. No, laži ima - bezbroj. Pa tako iz sarajevske “građanske” čaršije čujemo kako državu triju čvrsto formiranih nacija treba urediti onako kako su uređene europske države. Uvjeravaju nas da je sasvim po europski da Bošnjaci bh. Hrvatima biraju političke predstavnike. Kao da Flamanci biraju predstavnike Valoncima i Nijemcima u Belgiji, Španjolci Kataloncima u Španjolskoj… Francuzi tvrde da Korzika, francuski otok, nije država, ali da je to što Korzikanci imaju više od autonomije. Talijanima ne pada na pamet stanovnicima Južnog Tirola, koji uglavnom govore njemački, birati političke predstavnike. A da ne govorimo o višenacionalnoj Švicarskoj u kojoj je posljednji od 26 kantona stvoren 1979. godine jer je u kantonu Bern u jednom dijelu bilo više katolika, a u drugom protestanata! A sve funkcionira kao švicarski sat. Prijedlog izmjena Izbornog zakona i djelomičnih izmjena Ustava BiH od HDZ-a i HNS-a BiH puno je “građanskiji” od ustavnog ustroja više država u Europi.
Iz Bruxellesa stižu najave da je EU spreman dodatno se angažirati oko dogovora o izmjenama Izbornog zakona. Ako do dogovora ne dođe, bh. Hrvati su po svoja prava spremni ići i do Strasbourga. U sarajevskoj političkoj čaršiji 1. travnja pojačavaju se laži svojima i podvale drugima. No onome tko je o laži ovisan, 1. travnja svaki mu je dan! Jer nema pravog bh. cirkusa bez politikantskih klaunova i “multietničkih” fikusa. Sve ovo podsjeti nas na razgovor (ne)ugodni između Muje, Hase i Fate. Mujo se pohvali Hasi kako je s Fatom bio na ljetovanju u jednom hotelu u Dalmaciji.
- U kojem hotelu? - upita Haso.
- Ej, Fato, dodajder mi onaj ručnik da kažem Hasi u kojem smo hotelu ljetovali - viknu Mujo.