Kralj Jošija (640. - 609.) učinio je dvije velike stvari u Jeruzalemu i u Judeji (Južnom kraljevstvu). Nakon otkrića "Knjige zakona" 622. pr. Kr. uveo je ponovno slavlje Pashe i uredio Hram. Od Samuela nisu slavili Pashu. U vrijeme Jošijina kraljevanja i prorok Jeremija je dobio nadahnuće da prorokuje, točnije 627. pr. Krista: "Od trinaest godine Jošije, sina Amosova, kalja judejskog, sve do dana današnjeg, evo dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Gospodinova i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali" (Jer 25, 3-4).
Čim je Jošija uredio i obnovio svoje Južno kraljevstvo, egipatski kralj Neko poslao mu je glasnike da ga obavijeste kako će ga napasti i neka se ne suprotstavlja. Jošija se spremio za rat i došao na ratište u Megidsko polje. Egipatski strijelci su ga pogodili strijelom. Zamolio je svoje vojnike da ga izvuku s bojišta. Oni su ga prebacili u kola i odvezli u Jeruzalem. Preminuo je od zadobivenih rana. Na pokopu: "Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. I Jeremija je pritužio za Jošijom" (2 Ljet 35, 24-25). Naslijedili su ga sinovi. Sin Joahaz bio je samo tri mjeseca kralj. Kralj Neko ga je smijenio i postavio Jojakima.
Prorok Jeremija iznosi u govoru protiv kralja Jojakima (609. - 598.) kakav je bio kralj njegov otac Jošija: "Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravicu i zato mu bijaše dobro. Branio je pravo siromaha i jadnika i zato mu bijaše dobro. Zar to ne znači mene poznavati? - riječ Gospodnja" (Jer 22, 15-16).
U Knjizi Sirahovoj, kad se govori o posljednjim kraljevima i prorocima, kaže se kako su svi kraljevi, osim Davida, Ezekije i Jošije, gomilali opačine (Usp. Sir 49, 4).
Nabukodonozor opsjeda Jeruzalem i osvojio ga je 16. ožujka 597. pr. Krista. Babilonci odvode stanovnike Južnog kraljevstva u babilonsko sužanjstvo. U lipnju ili srpnju 587. ili 586. pr. Krista Nabuzaradan je razorio Hram i Jeruzalem. Započelo je treće sužanjstvo za Izraelce. Prvo je bilo egipatsko, drugo asirsko i treće babilonsko.