Prsten je oduvijek bio simbol povezivanja, a odluka skupine uspješnih Hrvata podrijetlom iz BiH da prije 19 godina baš tako nazovu udrugu pokazala se strateški mudrom.
U protekla gotovo dva desetljeća Prsten se širio, obuhvaćajući sve više Hrvata s obiju strana granice i pozicionirajući se kao vodeća udruga u Hrvatskoj za promicanje i zaštitu tradicije, kulture, gospodarske suradnje, humanitarnog djelovanja Hrvata u RH i BiH. Prsten se stalno i razvija, pa tako u svojem krugu danas okuplja gotovo 4000 članova. Od ove godine bogatiji je za još jedan klub okupivši više od 200 zdravstvenih djelatnika.
Proklamirani je cilj očuvati temeljne vrijednosti i jedinstvo hrvatskog naroda i njegova prosperiteta. Jednostavan i jasan, ovako postavljen cilj, umnogome je ostvaren kroz udrugu, a potom i Zakladu Prsten, koja najviše ulaže u ono što je najpotrebnije za opstanak i prosperitet – mladost i znanje. Bez toga nema budućnosti ni za Hrvate ni za naše dvije domovine.
Znaju to članovi Prstena, među kojima su ugledni gospodarstvenici, poduzetnici, znanstvenici i intelektualci različitih profesija i karijera, kojima je zajedničko da ne zaboravljaju i ne žele se odreći svoje rodne grude, zemlje s koje su ponikli, ali i u čiju budućnost vjeruju i podržavaju je.
Kako sami ističu, "povezuje nas veličina u jednostavnosti, zajedničko podrijetlo, povijest, duh, mentalitet, sličan sustav vrijednosti i načela, solidarnost i spremnost na podršku, njegovanje tradicije kraja iz kojeg dolazimo, humanitarno i karitativno djelovanje, gospodarsko povezivanje i nastup, ulaganje u znanje i obrazovanje, investiranje u razvoj pasivnih područja i tvrtki s tih prostora". Stoga su i na ovogodišnjoj tradicionalnoj večeri uručeni ugovori novim stipendistima Zaklade Prsten, a najavljena je i pomoć poplavljenim područjima u BiH. Zaklada je dodijelila 20 godišnjih stipendija u iznosu od 3000 eura, a pojedinačni iznosi s prijašnjih 200 povećani na 300 eura mjesečno. Zaklada je u 17 godina dodijelila više od 360 stipendija studentima u BiH i onima koji potječu iz BiH, a s godinama je rastao njihov broj i iznos.
Od male regionalne udruge Posavljaka, Udruge bosanskih Hrvata, do respektabilnog pokreta bosanskohercegovačkih Hrvata, mijenjajući i naziv u Udrugu Hrvata BiH, Prsten je prešao dug i trnovit put. Etablirao se s obje strane granice, ostvarujući još jednu važnu ulogu – umrežavanje Hrvata. Unutar Hrvatske, između Hrvatske i BiH, ali možda i najvažnije, unutar same BiH, gdje je Prsten osnovao i sestrinsku Udrugu bosanskohercegovačkih Hrvata.
Hrvata je danas u BiH premalo da bi se dijelili oko ključnih stvari, kao što su gospodarski razvoj, obrazovanje i pomoć potrebitima. Pokušaji umjetnih podjela između Hrvata Hercegovine i Bosne dobivali su pogonsko gorivo i od samih Hrvata. Iako nije malo i onih kojima bi upravo razjedinjenost najmalobrojnijeg naroda dobro došla za ostvarivanje svojih javnih i skrivenih ciljeva.
Prsten se uspješno odupro svim tim izazovima. Kao i onima koji su u hrvatskoj javnosti Hrvate iz BiH nastojali pokazati manje vrijednima, ismijavati ih ili okrivljavati za sve što ne valja u današnjoj, europskoj Hrvatskoj. Prsten je sve to izdržao. Nije pukao. Pokazao je da je izgrađen od najčvršćeg materijala – nacionalnog zajedništva koje je u miru jednako važno kao i u ratu. Čini se kako je Prsten sve čvršći i utire put novim generacijama Hrvata s obiju strana granice. Pokazuje kako se može graditi pozitivna nacionalna priča koja ne ugrožava nikoga, a pomaže mnogima. Prstenom ih obvezujući na suradnju, solidarnost i zajedništvo.