Godine 445. pr. Kr. Judejci su se skupili u Jeruzalemu pred Vodenim vratima. Zatražili su od Ezre da donese Zakon i čita iz njega odlomke. Naglašava se dvaput u tekstu kako su slušali riječi Zakona muškarci, žene i svi koji su bili sposobni saslušati, tj. zrele osobe. Treba zapaziti kako su bile i žene među onima koji su slušali jer to tada nije bio običaj. Napravili su podij na kojem su stajali Ezra i nekoliko ljudi. Prije nego što se počelo glasno čitati, nazočni su ustali. Počeli su čitati rano ujutro. Nakon pročitanog odlomka leviti su iznosili značenje teksta i poruku. Namjesnik Nehemija, svećenik i književnik Ezra i leviti rekoše narodu: "Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu. Ne tugujte, ne plačite! Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,9). Nakon što su završili čitanje Zakona i tumačenje, koje je trajalo oko šest sati, Nehemija je uputio narod da ide jesti i piti. Bodrio ih je da se razvedre jer slave dane posvećen Gospodinu. Treba zamijetiti kako slavlje dana posvećenog Gospodinu uključuje i dijeljenje hrane onima koji nemaju. Narod je bio radostan jer je shvatio riječi Zakona.
Zatim su Judejci imali i pokorničko bogoslužje koje je trajalo tri sata, a sastojalo se od: 1. posta, 2. čitanja Zakona i tumačenja, 3. ispovijedanja grijeha i 4. klanjanja Bogu uz pohvalu Bogu (Usp. Neh 9). Zajednica se obvezala pismeno "da će postupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i vršiti sve zapovijedi Gospodina, Boga našega, njegove naredbe i zakone" (Neh 10,30). Zatim su preuzeli obveze za bogoslužje u Hramu te se zavjetovali: "Nećemo više zanemariti dom Boga svoga" (Neh 10,40). Budući da je Jeruzalem bio prazan, odlučili su ždrijebom tko se treba nastaniti u njemu.
Obnova, nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, temeljila se na održavanju Zakona, a središte obnove bili su: 1. zajednica, 2. Jeruzalem i 3. Hram.