Selo koje dva stanovnika ima nude kao primjer suživota - trima narodima!

U nedjelju počinje Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Navijači Zmajeva neće se mnogo živcirati zbog nadmetanja najboljih nogometnih izabranih vrsta zemalja svijeta u Kataru pa neće zbog toga dobiti katar želuca. Jer se Zmajevi opet nisu uspjeli plasirati na najveću nogometnu smotru. A poznato je da nogomet na svoj način pokazuje stanje u nekom društvu. Ni sama država Bosna i Hercegovina nije se plasirala u NATO, Europsku uniju i druge značajne europske i svjetske asocijacije. Krivci za to ponašaju se poput jednog fanatičnog navijača Zmajeva. Kad su za šankom neki jadikovali zbog činjenice da se Zmajevi nisu plasirali na Europsko nogometno prvenstvo, ovaj fanatični navijač bh. izabrane nogometne vrste reče:

- Ma, što ima veze, ta nije se ni jedan moćni Brazil plasirao na Europsko nogometno prvenstvo!

Mnogi koji su politička prepreka ulasku BiH u Europsku uniju "rezoniraju" slično navedenom pasioniranom navijaču Zmajeva:

- Ma, što ima veze, ni Sjedinjene Američke Države nisu u Europskoj uniji, pa što im fali!

Jer onima koji se protive odluci visokog predstavnika o nametanju dijela presude Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda Bosna i Hercegovina bez političkih predstavnika Hrvata je - Amerika! No, svi koji razmišljaju o sadašnjosti i budućnosti BiH moraju jednom biti svjesni povijesnih činjenica. Područja Bosne i Humske zemlje (Hercegovine) do dolaska Osmanlija pripadala su europskom civilizacijskom krugu, a posebno nakon Berlinskog kongresa, kada je Bosna i Hercegovina dobila ime i granice. Odluke ZAVNOBiH-a o trima jednakopravnim narodima te referendum o neovisnosti, u kojem su Hrvati bili jezičac na vagi u korist samostalnosti, te Washingtonski i Daytonski sporazum glavni su stupovi BiH. Svi koji Bosni i Hercegovini žele dobro moraju biti svjesni važnosti utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne (18. studenoga 1991.), koja je utemeljena kao politička, kulturna i gospodarska organizacija bh. Hrvata, ali i jamstvo obrane od agresora, ne dovodeći u pitanje Bosnu i Hercegovinu. Nakon otvorene agresije Miloševićeva režima na BiH, uspostavljeno je Hrvatsko vijeće obrane, a potom i Hrvatska Republika Herceg Bosna, koja je na pregovorima u Daytonu bila tretirana kao prijelazni aranžman. HR Herceg Bosna unesena je Washingtonskim i Daytonskim sporazumom u Federaciju BiH. Daytonski sporazum je mirovni sporazum s formulom: 1 – 2 – 3 (jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda) i tko ga god krši, krši i mir, Ustav BiH, Aneks 4. tog mirovnog sporazuma te vraća sve tri desetljeća unatrag. Daytonski mirovni sporazum nije savršen, niti je pravedan, osobito prema Hrvatima jer su dva naroda većinska u dvama entitetima, a treći nije. Osim toga, mijenjan je više od stotinu puta na štetu Hrvata. Christian Schmidt samo je djelomično nametnuo dio odluke Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju, što je izazvalo pravu političku pobunu i medijsku halabuku među žestokim zagovornicima unitarne BiH odjevene u prozirno građansko odijelo i njihovim medijskim telalima. Zamjenik tajnika State Departmenta za zapadni Balkan Gabriel Escobar odbacio je kritike prema intervenciji Christiana Schmidta u Izborni zakon i Ustav Federacije BiH.

Svakome treba biti jasno da je BiH država triju tvorbenih, suverenih i konstitutivnih naroda, ali i ostalih i da može preživjeti na ustavnim modelima višenacionalne europske države. Oni koji bi htjeli izbaciti Hrvate iz vlasti tjeraju BiH iz vlastite kože i još dalje od Europe. Iz Crne Gore, u kojoj je mnogo gore nego prije nekoliko godina, stigla je zanimljiva fora o jednom selu u BiH, koje ima samo dva stanovnika. Pa kaže:

- Selo s dva stanovnika odličan je primjer suživota triju naroda!

Hrvati u BiH su i zaglavni kamen i ljepilo BiH, a njihovo legitimno predstavljanje ključ je koji otvara vrata EU-a i NATO-a. Oni koji drugačije misle podsjećaju nas na nezgodnu zgodu i razgovor (ne)ugodni između pilota zrakoplova na liniji za Frankfurt i građanina BiH. Pilot zrakoplova oglasi se na razglas, a ovaj građanin po glasu prepozna čovjeka koji zalazi u istu kavanu kao i on. Uđe u kabinu, pozdravi se s pilotom i reče mu:

- Jarane, ja sam u avion prošvercao bocu rakije i malo meze. Mogu li te počastiti?

- Ma, može, sve može, nema problema - reče pilot.

Nakon što su pošteno potegli iz boce, malo "zamezili" i napričali se, pilot baci pogled prema površini Zemlje i reče:

- Čini mi se, jarane, da nije ovdan (ovuda) nikako!