Poljoprivreda u BiH pala je na niske grane, a cijene prehrambenih proizvoda lete u nebo. Zašto, kako i dokle? Poskupjelo je i cvijeće pa zaljubljeni muškarci na današnji Dan žena dodatno negoduju. A neki se čak i žale:
- Došlo vrijeme da ne možeš imati ljubavnicu ako ti supruga ne radi!
Nevjerojatno je to da BiH, jedna od najsiromašnijih država u Europi, gotovo dvije trećine onoga što pojede – uvozi. Mnogo toga i baci. Inače bi građani BiH bili još deblji. A među najdebljima su u Europi. Možda je i normalno – što se manje radi u poljoprivredi, građani su deblji. A što se manje oralo i kopalo, to se dublje zabrazdilo. Pa su obični prehrambeni proizvodi za većinu građana u BiH postali luksuz. A nisu ni luk jeli ni luk mirisali.
Proizvodnja vlastite hrane ima strateško značenje i o njoj bi svaka vlast trebala voditi posebnog računa. Događanja vezana uz hranu u vrijeme koronakrize najozbiljnija su opomena, kao i problemi s opskrbom žita, vezani uz rat u Ukrajini. Poljoprivrednici po razvijenim zemljama zapadne Europe to dobro znaju pa prosvjeduju, traže bolje uvjete i dobit će ih. BiH ima velike poljoprivredne površine, pogodnu klimu i druge prirodne resurse, ali ti potencijali su nedovoljno iskorišteni. Poljoprivredna proizvodnja u BiH ima ekstenzivne oblike koje karakteriziraju niska produktivnost, slaba tehnološka opremljenost, mala veličina posjeda, nedovoljno navodnjavanje i ovisnost o skupim uvoznim inputima (sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva). Državni poticaji su u usporedbi sa zemljama razvijene poljoprivredne proizvodnje slabašni. No, često se čuje kako se više pogoduje uvoznim lobijima nego domaćim proizvođačima. Domaćim poljoprivrednim proizvodima velika su konkurencija visoko subvencionirani proizvodi iz inozemstva. Dobro, te zemlje su bogatije pa mogu kvalitetnije podržavati svoje poljoprivredne proizvođače, ali postoje mehanizmi zaštite domaće proizvodnje koji se, prema mišljenju bh. poljoprivrednih proizvođača, nedovoljno koriste.
Pa je sve manje mladih koji se žele baviti poljoprivredom. Doduše, ima slučajeva da mlađa osoba napusti solidno plaćeno radno mjesto i posveti se poljoprivrednoj proizvodnji. Nažalost, takvih je malo, poljoprivredom se u BiH puno više bave starije osobe. Onako starački i najčešće – starinski. Pa se sjetismo razgovora (ne)ugodnog s 80-godišnjim Hercegovcem na njivi. Susjedi ga počeše zezati:
- Eto, ti kopaš, a sin ti se vozika u Mercedesu!
- Da je i moj ćaća živ, ne bi ni ja kopa' – uzvrati 80-godišnji Ero s ovoga svijeta.
A nekada su svi sinovi morali kopati, pomoći ocu, makar radili na najuglednijim i najplaćenijim radnim mjestima. U što nas uvjerava nezgodna zgoda s inkasatorom koji je prije pola stoljeća u nekom hercegovačkom selu naplaćivao televizijsku pretplatu. Ušao je u kuću jednog Hercegovca i obratio mu se:
- Dobar dan, druže! Vidim da imate televizor u kući i trebate platiti televizijsku pretplatu.
- To nije moj televizor, to je televizor moga sina koji je sa ženom i dicom otiša' na more, a meni ostavio televizor na čuvanje da ga ne bi tko ukra'. Ja u ovo što govore na televiziji ne virujem pa ga i ne palim te nemam zašto plaćati pretplatu. Iđi doli na more, nađi moga sina i od njega naplati.
- Ništa ne znam, televizor je u tvojoj kući i on je za mene tvoj i trebate platiti pretplatu – uzvrati inkasator.
- Ja sam ti lipo reka' što je i kako je. Televizor nije moj i ne palim ga, zašto bi' plaća' preplatu?
- Ništa ne znam, u tvojoj je kući, znači tvoj je – uporan je inkasator.
- A, je li tako?! I ti si sad u mojoj kući, znači moj si. Imam pet sinova i svi su kopali, e, sad ćeš, pobro moj, lipo na njivu pa kopat' k'o i nji' pet. Evo odo' u izbu po motiku – zaprijeti mu Ero.
Siromašne zemlje ne bi si smjele dopustiti luksuz da im je više od pola obradivog zemljišta neobrađeno. Mora se naći načina da se intenzivira poljoprivredna proizvodnja i da privuče mlade. Siromašna BiH se dovela u situaciju da jede skuplju hranu nego stanovnici država sa znatno većim primanjima. Cijene hrane u razvijenim zemljama postupno padaju, a u BiH rastu. Nekada se iz RH dolazilo u BiH po prehrambene proizvode, sad obrnuto. Kao da ne postoji konkurencija na bh. tržištu. Ili je nešto drugo u pitanju. U svakom slučaju, dogorjelo je do nokata. Vrijeme težaka i "čobanluka" davno je prošlo, vrijeme je za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. O tome se intenzivno mora razmišljati na najvišim političkim razinama.
Poznati ekonomist prof. dr. Ljubo Jurčić u jeku najveće inflacije i naglog skoka cijena prehrambenih proizvoda toplo je preporučio svima koji imaju uvjete za to da se počnu baviti proizvodnjom povrća, voća i mesa na svojim okućnicama. Neki su ga i poslušali u Hrvatskoj i BiH, o čemu svjedoče prodavaonice sjemena. Mnogi se još dvoume, i dalje tvrde da im se ne isplati jer su preskupi sjeme, gnojivo i gorivo. Na što nas podsjeti jedan Hercegovac koji se "iz hobija" bavio poljoprivredom i stočarstvom kad je prijatelju pokazivao svoju svinju:
- Vidi ti ovoga moga krmka, pola godine hranim ja njega, pola godine on mene!
No, treba biti umjeren, s povrćem je puno zdravije. S povrćem se dolazi i do ljepše linije tijela. Čak i s krumpirom. Jedna ugodno popunjena žena upita prijateljicu:
- Kako si tako dotjerala liniju?
- Zahvaljujući krumpiru – odgovori.
- Kuhala ili pekla? – znatiželjna je ugodno popunjena.
- Kopala – objasni joj.