Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu lobističku aktivnost u svijetu, a aktualna politička kriza u zemlji samo je potvrdila ono što je odavno poznato – da svaka strana u BiH zasebno lobira, i to u pravilu protiv drugih u vlastitoj zemlji. "Ruski igrači", "hamasovci", "prikriveni nacisti" samo su neke od međusobnih optužbi koje nacionalne politike iz BiH preko svoje dijaspore ili plaćenih lobista nastoje progurati u zapadnim središtima moći.
Sve se više za to koristi plaćeno djelovanje profesionalnih lobista. Prema dostupnim informacijama, stranke iz Sarajeva ozbiljno rade na angažiranju lobističke kuće koja će zastupati njihove stavove u Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama. Traže se odgovarajući načini za financiranje. Koliko je to skupo, najbolje zna Vlada Republike Srpske koja je proteklih godina potrošila desetke milijuna eura na lobiranje u SAD-u, i to bez nekog vidljivog rezultata.
Prije godinu dana vlasti RS-a angažirale su lobističku kuću Schifanelli Law LLP i to je ukupno treća lobistička kuća s kojom je u Americi potpisan ugovor. Navodno je samo do prošle godine više od 21 milijun eura potrošen na lobiranje koje, ako je suditi po politici Sjedinjenih Država, i nije dalo željeni učinak. Naime, dok su milijuni isplaćivani profesionalnim lobistima, cijeli politički vrh RS-a našao se na američkoj "crnoj listi", a umjesto ublažavanja, sankcije su samo pojačavane.
Dobri poznavatelji američke politike kažu da za vrijeme administracije predsjednika Joea Bidena plaćeni lobisti nisu mogli puno učiniti jer je ta administracija imala etabliranu politiku prema cijelom Balkanu, pa tako i prema BiH. Vrlo teško, gotovo nemoguće, bilo je putem sastanaka i drugih aktivnosti mijenjati taj smjer. Pristup Donalda Trumpa vođenju vanjske politike bitno je drukčiji i teško predvidiv. Odluke donosi često zaobilazeći službeni državni aparat, pa bi lobiranje moglo imati i konkretnije rezultate. Posebno ako se priđe "pravim" ljudima, odnosno onima koji imaju utjecaj na Trumpa.
Dodik ne krije da je velike nade polagao u organizaciju "Srbi za Trumpa", koja je i u predizbornoj kampanji podupirala aktualnog predsjednika. I sam je poduzeo neke korake pa je u Banju Luku pozvao bivšeg gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija koji je taj posjet, navodno, i naplatio. Dodik još čeka učinke tih "ulaganja", baš kao i svog otvorenog dodvoravanja američkom predsjedniku preko društvenih mreža.
Što se tiče diplomatskog lobiranja, Hrvati bi tu mogli biti u najpovoljnijoj poziciji jer su neki od istaknutih Trumpovih suradnika podrijetlom Hrvati, a svakako treba imati na umu i snagu diplomatske mreže RH te činjenicu da njezini predstavnici na međunarodnoj sceni djeluju i putem dužnosti u NATO-u i Europskoj uniji. Hrvatska je tu u daleko najboljoj poziciji, i to ne samo kada je o riječ o SAD-u već i o Europi, koja bi u budućnosti trebala imati znatno veći politički utjecaj u BiH. No, nemaju od toga korist samo Hrvati u BiH već i cijela država jer je proteklih godina upravo djelovanje hrvatske diplomacije i politike u Bruxellesu i drugim središtima potvrdilo da je Hrvatska najveći međunarodni lobist BiH. Priznaju to manje-više politički predstavnici svih naroda u BiH.
Političko lobiranje, kao država, BiH teško može sama potaknuti jer unutar zemlje nema konsenzusa oko strateških ciljeva, osim članstva u EU. To je, čini se, jedino pitanje oko kojeg bi se moglo lobirati za cijelu BiH. Umjesto plaćenog, za to treba koristiti diplomatsko lobiranje Hrvatske i drugih prijateljskih zemalja. I za početak prestati blatiti jedni druge u svijetu jer takvo "lobiranje" šteti svima.