Nedavno je Večernjak objavio tekst o besmislenim i "najglupljim hrvatskim izrazima" koji se svakodnevno koriste. No, u BiH, u kojoj se govori trima jezicima, toga je puno više. U svakodnevnom govoru u BiH mnoštvo je fraza, frazema, oksimorona (vrste antiteze), silogizama, pleonazama, makaronizama, jezičnih nonsensa, nelogičnih poštapalica, šatre, lokalizama, tuđica… Pa se tako ozbiljno priča o virtualnoj stvarnosti, a nešto što je virtualno samo po sebi je nestvarno (doduše, može se eventualno pojaviti). Često se govori i piše o "fake newsu" (lažnoj vijesti). Čim je nešto lažno, automatski nije vijest, već obična laž. Čujemo i da je nešto stara vijest. Čim je vijest, automatski je nova. Takvih oksimorona prepun je javni govor. Oksimoron u književnosti je stilska figura u kojoj se duhovito spajaju dva protuslovna pojma. No, u žargonu postoji mnoštvo oksimorona bez književne vrijednosti. Nisu duhoviti, ali jesu smiješni! Od sportskih komentatora čujemo kako je netko promašio stopostotnu šansu. Ako je stopostotna, onda je – pogodak (šansa može biti 99-postotna, a stopostotna - nema smisla). Sportski komentatori vole reći kako treneri imaju slatke muke. Često čujemo kako je nešto javna tajna. Jedna riječ drugu isključuje, ali može nekako i proći pod stilsku figuru oksimoron. Čujemo i to kako je nešto strašno dobro, kako se radi o točnoj procjeni… Ako je nešto točno, onda ne spada ni u kakvu procjenu.
Od ekonomskih analitičara, demografa i drugih stručnjaka čujemo da nešto ima negativnu stopu rasta. Negativan rast?! Neki kritiziraju tvrtke zbog neisplaćenih plaća. Valjda misle na neisplaćene zarade. I hvale gospodarske male divove koji dijele velike plaće. Mali su, ali su veliki! Zbog velikih plaća su – divovi. Za neku ljepoticu neki muškarci vole reći da je užasno lijepa pa piju u njezino zdravlje! Piti u zdravlje! Nazdravlje! Za najljepše će reći da užasno dobro izgledaju. Užas jedan! Da obaraju s nogu, da bacaju fanove u trans, da su zaludjele, izbezumile, raspametile obožavatelje! Previše je toga ludog i nezaboravnog. Kad je nešto dobro, lijepo i pametno, kažu: ludilo!
Pleonazama (suvišno gomilanje istoznačnih riječi u govoru) je napretek. Pa će netko reći kako je nešto čuo svojim vlastitim ušima. Ako su svoje, onda su valjda i vlastite. Čujemo i to kako nešto ili netko treba sići dolje. Zar može sići gore?! Mnoštvo je izraza kao što su mile-lale, cile-mile, kobajagi, k'o Đoja, duplo golo (iz domina), k'o desetka na kec (iz kartaške igre), bijesne gliste, baška, obaška, dar-mar, džabaluk (život bez rada)… Pa će se gazda nekog uređenog kafića pohvaliti:
- Rasvjeta mi je mrak!
Za nekoga tko slabo čuje reći će se da je gluh kao top, a za nekoga tko ima tvrd san - da spava k'o beba. A upravo beba usred noći budi roditelje. Za nešto što je više od normalnoga reći će se da je malo previše. Sva tri jezika u BiH imaju mnoštvo sinonima i homonima. Kad se stave u apsurdan odnos, ispadne prilično duhovito. Slavni radijski sportski reporter Ivo Tomić, koji je jako držao do čistoće hrvatskog jezika, samo je jednom koristio riječ "aut". Naime, s jedne nogometne utakmice javio se u eter:
- Dragi slušatelji, vjerovali ili ne, lopta je u autu! Naime, lopta je odletjela preko poprečne linije igrališta i kroz otvoren prozor uskočila u auto hitne pomoći!
U Bosni bi se ljutili kad bi netko spomenuo burek sa sirom. Burek je s mesom (i tijestom), a sa sirom može biti samo pita – sirnica. No, sad u šali kažu:
- Meso je toliko poskupjelo da i u Bosni postoji burek sa sirom!
U Ričniku zapadnoercegovačkog govora Ante Kraljevića naći ćemo mnoštvo duhovitih izraza kao što su abcigovat' (odbiti, oduzeti), ablećina (luckasta), avertit' (doći k sebi), bezecovat' (zauzeti), cakum-pakum (izvrsno), cavorik (loše vino), čančat' (moljakati), ćaćeško (umetnut na oca), intrat' (sresti), naoposum (na pravi način), skentrat' (obrlatiti), palamudit' (slagati)…
Tuđica je sve više, posebno zahvaljujući novogovoru. Sve više engleskih riječi piše se fonetski: šoping, imidž, lajk, kul… Šatrovačkog govora je napretek. Takozvani SMS-govor (da se sa što manje znakova kaže što više) zbunjuje one koji nisu dovoljno "pismeni" kad je taj govor u pitanju. Internet i društvene mreže u prepisku su unijeli niz izraza, kao što su wow (kad je netko oduševljen nečim), LOL (kad se netko smije) i druge. Često se neke riječi shvate previše doslovno. Tako je strog profesor zahtijevao strogu tišinu:
- Hoću da se u učionici muha čuje!
Nakon desetak minuta jedan hrabri učenik viknu:
- Dobro, što je s tom muhom?!