Županije rade, Sarajevo se gradi

Beograd je u bivšoj Jugoslaviji bio sinonim za mjesto gdje su odlazile devize iz republika, a vraćali su se dinari. ‘Trepče radi, Beograd se gradi’, bio je lajtmotiv pokreta za samostalnošću na Kosovu, a koji su izvikivali radnici tamošnjeg rudnika opet upozoravajući na beogradski centralizam i sustavno osiromašavanje drugih federalnih republika i jugoslavenskih pokrajina. Ustvari, bila je to dominantna politika tadašnjeg srbijanskog unitarizma pod plaštem jugoslavenstva. Identično, i ne s velikim vremenskim odmakom, današnje se Sarajevo ponaša prema ostalim federalnim jedinicama - županijama, a koje su de facto, sastavnice ovoga entiteta kao republike iz bivše Jugoslavije. Federacija BiH, odnosno vlasti u entitetu su se pretvorile u isključivi servis za isisavanje novca koji se stvara u općinama za prebacivanje i financiranje drugih sredina, propalih poduzeća, krpanje rupa u najvećem broju slučajeva na bošnjačkim područjima. Zakon o raspodjeli prihoda koji je donijela Federacija BiH 2006. godine Sarajevo je pozicioniralo poput Beograda te zajedno s drugim zakonima plete mrežu kojim usisava novac drugih područja i onda se s federalne razine, na kojoj apsolutnu većinu imaju bošnjačke političke elite preko transfera odlučuje o daljnjoj distribuciji novca. Uz to, Sarajevo s privilegiranim statusom dobiva dvostruko više novca nego što mu pripada i što realno ostvari. Upravo zbog toga, ne samo većinske hrvatske županije, imaju daleko manje proračune, što pak generira njihova nova zaduživanja, a što pak za posljedicu ima i tvrdnje da su županije neodržive, da ih treba ukinuti... Ovaj zatvoreni krug pokazuje vrlo opasnu igru političkog Sarajeva koje nastoji stisnuti omču oko vrata hrvatskim područjima te i na ovaj način pomoći rješavanju hrvatskog pitanja financijskim iscrpljivanjem, a onda i curenjem iz njihove stoljetne domovine.