Burna tri dana su iza Matea Kovačića. Taj će stres već danas zamijeniti novi, a to je dvoboj Siene i Intera u Serie A. Naime, na popisu putnika je 21 igrač, a Mateo je jedan od sedam veznih na tom popisu.
– Možda neću biti odmah među 11, jer puno je dobrih igrača, tu je Guarin, sad je došao i Kuzmanović, tako da će biti teško, ali pokušat ću dokazati da sam spreman za prvu momčad.
Prvi je šok prošao
Je li prošao taj prvi šok nakon saznanja da idete u Inter, da ste sad igrač tako velikog kluba?
– Prošao je već nakon prvog treninga i sad se veselim svakom treningu.
Prvi treninzi s prvom momčadi Intera već su obavljeni i Kovačić je jučer već bio na putu.
– Nakon dva treninga, već sam upoznao momčad i sve je odlično. Treninzi su dobri, trener Stramaccioni je vrlo zahtjevan, teži igri, nema nabijanja lopte. A znate da mi to odgovara – dojmovi su Matea Kovačića nakon dva dana rada u kampu Intera u Appiano Gentileu.
Kakva je razlika u radu u Dinamu i Interu?
– Zasad sam primijetio da su Interovi igrači tehnički jači, ali i fizički. Sad samo uz njih sve moram upijati i nadam se da ću se brzo prilagoditi.
Kakav je dojam iz svlačionice, koliko su te velike zvijezde drukčije od igrača u Dinamu?
– Ma nije ništa puno drukčije, sve su to ljudi od krvi i mesa. Pristojni su, ljubazni i prvi su mi dojmovi fenomenalni.
Neće vam biti lako prilagoditi se talijanskoj ligi, koja je neusporediva s našom ligom.
– Jasno da neće, puno je više utakmica. Ali, treba se na sve prilagoditi, srediti sve oko nogometa, život, i idemo iz početka.
Što vam znači dres s brojem deset?
– Nisam tražio broj 10. Iskreno, to mi ništa ne znači. Uostalom, ne igra dres.
Ali taj broj 10 ima simboliku, nosili su ga najveći nogometaši u povijesti. Već su vas proglasili nasljednikom velikih desetki koje su igrale u Interu, od Roberta Baggia pa do posljednjeg Wesleya Sneijdera.
– Očito od mene puno očekuju, ali kako sam rekao, nije važan broj, nego ono što ću pokazati na terenu.
Što očekujete od ove prve polusezone?
– Moram se naviknuti na život u Milanu, pronaći stan, upoznati grad i početi dobro igrati, uklopiti se u momčad, nemam zasad drugih planova.
Inter u utorak ima slobodan dan.
– Mislim da ću nakon Siene skočiti kući u Zagreb po još neke stvari.
Je li vam bilo teško ostaviti Dinamo?
– Kako ne bi bilo, nisam bio pripremljen na odlazak, nitko mi nije rekao da uopće postoji mogućnost odlaska i sve se odigralo u sekundi. Ali, ako je to dobro za Dinamo i za mene, zašto se ne preseliti.
Kako biste se osjećali da vas Dinamo nije pustio u tako veliki klub?
Ne bih bio ljut da sam ostao
– Nnastavio bih dalje, ne bi me to ni razočaralo niti poljuljalo.
No, ovdje ćete zarađivati velik novac, u Dinamu ste godišnje primali 120.000 eura, a u Interu ćete u četiri i pol godine zaraditi 10 milijuna eura. To je ogroman novac za svakoga, a pogotovu za vas koji imate tek 18 godina.
- Možda sada to može zvučati čudno, no ja se doista novcem ne opterećujem. Znam s novcem i nije mi najvažniji u životu. Ne, neće me to pokvariti, bez brige. Zbog toga što su me roditelji tako odgojili.
Je li se ponosite transferom, s obzirom na to da je jako malo igrača iz HNL-a i Dinama otišlo izravno u tako veliki klub, i što vas uspoređuju s Bobanom i Prosinečkim?
– Iskreno, nisam ni ja mislio da ću otići u tako veliki klub, a usporedbe s drugim igračima nemaju smisla, iako spomenutu dvojicu jako cijenim. No, ne volim kad me uspoređuju.
Preuzeto sa www.vecernji.hr