O novim aferama vezanim uz zdravstvo razgovarali smo s nekadašnjim ministrom zdravstva dr. Andrijom Hebrangom, koji je upravo u slučaju Medikol bio prozvan kao osoba koja je toj tvrtki svojedobno zapriječila afirmaciju, a onda nakon njezina razvoja navodno i pokrenula današnju aferu.
Laž mogu dokumentirati
Vlasnik Medikola Ivan Rajković tvrdi da ste mu vi namjestili cijelu aferu jer ste u jednom vremenu bili “neopisivo moćni”. Jeste li doista otvorili tu aferu?
Naravno da nisam i to je obična bezobrazna laž koju mogu dokumentirati. Laž je motivirana prikrivanjem srži problema, a to je proces da nam u tihoj privatizaciji zdravstva najbolji kadrovi napuštaju javne bolnice, zbog čega nastaju neopisive štete. Protiv toga sam se borio 10 godina kao ministar zdravstva, mogu reći sasvim uspješno, i točno znam što se događa. Ne da ja nisam pokrenuo aferu, nego o njoj nisam ništa znao dok mi se Hrvatska udruga radiologa nije obratila pismom u kojem izvješćuju da će zbog odlaska kadra u novu ustanovu Medikol morati zatvarati odjele po bolnicama. Kao predsjednik saborskog odbora za zdravstvo morao sam reagirati. Podržao sam njihovu inicijativu da to moramo zaustaviti jer sam i sam na Merkuru na taj način u godinu dana izgubio dva vrhunska specijalista.
Budite malo praktičniji, što to znači “izgubiti dva specijalista”?
Da biste dobili dva vrhunska stručnjaka za radiologiju, morate uložiti ogroman novac za njihovu edukaciju. Novac je uložila bolnica, dakle svi građani. Njihovo osposobljavanje traje sedam do osam godina i tek tada mogu raditi sve zahvate, profitne i neprofitne, radnim danom i vikendom, noću i danju... I još imaju obvezu educirati specijalizante i studente. Kad takav kadar ode u privatnu bolnicu, gdje radi isključivo profitne zahvate, gubitak je neprocjenjiv.
Vi ste očito protivnik privatizacije zdravstva?
Ne, ja sam za to da se privatna inicijativa sinhronizira s državnim vlasništvom i strogo regulira propisima jer pacijenti s privatnim inicijativama u zdravstvu mogu imati veliku korist. Korist pacijenata nam je, naravno, u prvom planu, ali i socijalna dimenzija zdravstva. Korist, dakle, kao što su je pacijenti objektivno imali od tog famoznog uređaja PET/CT kojeg do onda nije bilo. No, propis mora regulirati da privatnik ne smije imati prednost pred državnim jer će tada državni interes stradati.
Tuđman je shvatio
Je li bilo pokušaja privatizacije zdravstva dok ste bili ministar?
Kako ne! Bilo je nekoliko velikih napada na taj socijalizirani zdravstveni sustav i nisam dopustio da se pretvori u klasičan tržišni jer bi naš prosječan svijet s ovim standardom praktički ostao bez zdravstvene zaštite. Potpuno mi je jasno da je dio medijskih pa i političkih napada na mene znao biti motiviran i ovim mojim stavom. Socijalizirani zdravstveni sustav koji sam čuvao, i dok sam bio ministar i sačuvao, jamči pacijentu u svako doba dana i noći u akutnom stanju njegove bolesti dostupnost svim zdravstvenim uslugama. To je meni bila svetinja. Ako vi sad privatizirate pojedine dijelove zdravstva, rušite socijalizirani sustav i ljudima više ne možete omogućiti dostupnost svim uslugama jer mnogi to ne mogu platiti. Ranih 90-ih imao sam prvi veliki udar kad se tražila privatizacija zdravstva po uzoru na privatizaciju gospodarstva. Predočio sam predsjedniku Tuđmanu što je u pozadini, on je sve shvatio i napad je odbijen. Drugi veliki napad bio je početkom stoljeća kada je, nažalost, dio zdravstva privatiziran tako da je profitni dio otišao u privatnike, a neprofitni je ostao državi. Tipičan primjer je poliklinika Sveti Duh i tamošnja dijaliza koja je privatizirana, a na čelo nove tvrtke postavljen je budući ministar Primorac kojeg je u Sveti Duh postavio SDP! Sada se pokušava na sličan način ući u radiologiju i kardologiju i to se mora spriječiti. Ne da se zaustavlja privatna inicijativa u zdravstvu nego da se napravi koristan suživot javnog i privatnog zdravstva.
No, jeste li ipak vi zaustavili Medikol u njihovim poslovima, kako se sad tvrdi?
To je čista laž koju izmišlja vlasnik tvrtke koji još kaže da sam mu ja zaustavio montažu prvog magnetskog rezonantora još 90-ih godina. To je netočno i dao sam si truda nabaviti iz arhive dokumente koji jasno pokazuju da su baš za mog mandata izdane ključne dozvole za njegov rad. Čovjek je najprije htio magnetski rezonantor postaviti u stambenu zgradu na Dobrom Dolu i stanari su poslali predstavku u strahu od magnetskog polja. Rekao sam mu neka u izoliranom prostoru postavi taj uređaj, a ne u centru grada, i to u stambenoj zgradi, te da je to najjednostavnije jer se ljudi naprosto boje štetnih posljedica. No, inzistirao je baš na stambenoj zgradi. Oformio sam nekoliko ekspertnih skupina i tražio odgovor je li rad tih naprava štetan za okolinu, odnosno susjedne stanove. Tada nismo imali Zakon o neionizirajućem zračenju kao sada pa su eksperti bili u dvojbi. Jedni su bili za, drugi protiv, a ja sam inzistirao na takvoj zaštiti koja će stanarima jamčiti da neće trpjeti štetu. Nisam htio riskirati izdavanje dozvola dok nemam jamstva da stvar nije štetna za stanare. To se sada zove zaustavljanje privatne inicijative!? Vlasnik Medikola uopće ne razumije terminologiju pa tvrdi kako sam tada govorio da će magnetska rezonancija zračiti stanare premda je jasno da taj aparat ne zrači već ima magnetsko polje. Ali, kad laik ne konzultira struku, kao što je to slučaj s vlasnikom Medikola, onda su i optužbe nestručne! Osim toga, u arhivi stoje jasni dokazi: stanari na Dobrom Dolu žale se predstojniku Ureda predsjednika republike zbog toga što sam ja na kraju dao suglasnost, odnosno što je sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva dala suglasnost za otvaranje tog centra, a dala je jer je stručno povjerenstvo na kraju dalo pozitivno mišljenje. Na temelju baš tih početnih pozitivnih mišljenja, dok sam ja bio ministar, budući ministar je koji mjesec kasnije izdao konačnu dozvolu za rad. Toliko o tome kako sam ja sprečavao Medikol...
Pogodovanje Magdaleni
U optužbama protiv vas kaže se da ste ipak nekom u privatizaciji pogodovali, a nekog zaustavljali. Recimo, Magdaleni ste pogodovali, pa se čak i sami angažirali da se otvori...
To su neusporedive relacije. Što je Magdalena? Tu sjajnu bolnicu za kardiologiju i kardiokirurgiju osnovao je tadašnji prvi kardiolog Europe, a možda i svijeta, prof. dr. Marko Turina, Hrvat koji je živio u Švicarskoj. Došao je u Hrvatsku 1990. i jedan dan predsjednik me pozvao i rekao da dr. Turina želi pomoći zdravstvu. Kad se pokretala Magdalena, samo su na Rebru radili srčane operacije i svi drugi su morali ići van i za tim zahvatima smo doslovno vapili. Turina je osnovao privatnu bolnicu koja je osam godina radila bez ugovora s HZZO-om. Za tih osam godina država je pomno pratila kako rade prije negoli su dobili ugovor s HZZO-om, a oni su za to vrijeme uveli baš sve usluge iz kardiologije i kardiokirurgije koje su imale i naše javne bolnice. Osim toga, educirali su specijalizante i promovirali vrhunske stručnjake. I nakon takvih osam godina HZZO je s njima potpisao ugovor. Sve su investirali daleko prije ugovora s HZZO-om, rade danju i noću, profitne i neprofitne zahvate i sami školuju kadrove. To uspoređivati s bilo kakvim drugim primjerom u najmanju je ruku neumjesno. Nisam protiv takvih privatizacija, dapače, svaku takvu ću prvi podržati jer je to na korist pacijentima, a ne oštećuje javno zdravstvo. Ali sam bio i ostajem protiv onih koji žele iz bolnica izvući profitne djelatnosti, od njih nam uzeti najbolji stručan kadar koji smo mi školovali i onda te usluge visoko naplaćivati, a sve neprofitne usluge ostaviti državnim bolnicama.
Čini se da je borba za taj segment bila silovita jer ministar Ljubičić sada spominje da mu je Sanader osobno prijetio ako ne potpiše nešto što mu on sugerira?
Sanader treba odgovarati za sve što mu se dokaže u sudskom postupku, no sad je izgleda on kriv baš za sve. Znate, svi oni koji su ga slušali u izvršenju mogućih kaznenih djela jednako su krivi kao i on jer postoji institut odbijanja naloga i institut ostavke. Kako to da su ga u nezakonitim zahtjevima slušali samo neki?
Vi ga nikad niste poslušali u nečemu problematičnom?
Ne, apsolutno nikada!
Predsjedniče, to ne može!
Je li vam nekad predlagao nešto problematično?
Ne, on mi je znao predlagati neke stvari s kojima se nisam slagao i odmah sam ih i odbio. Ali nije mi to predlagao s namjerom da izvršim kazneno djelo u njegovo ime nego zato što ne može premijer znati o svakom području baš sve. Zato ima ministra! Premijer može iz neznanja predložiti i pitati može li se napraviti to i to, ali zato je tu ministar taj koji mora reći: Predsjedniče, taj i taj prijedlog ne može ići jer je protuzakonit! Ako vi to niste rekli, bilo zato što imate neku korist od toga ili zato što vam je karijera ispred zakona, vaša krivnja je neupitna! Kad god sam Sanaderu objasnio da je neki njegov prijedlog u određenom dijelu izvan zakona, on bi redovito rekao: “Onda od toga ništa“. Mogao sam i bez razmišljanja i bez objašnjenja izvršiti slijepo svaku njegovu zapovijed, ali tko bi onda bio kriv? On koji možda nije ni znao za protuzakonitost ili ja koji sam to znao, ali sam odšutio i izvršio? Prema tome, molim pravednu kaznu za svu krivicu Sanaderovu, i bojim se da nije malena, ali nemojmo mu trpati na leđa neke stvari za koje nije sigurno da je kriv. Priznajmo svatko svoj dio krivice.
Zašto u ovom kontekstu uporno napadate bivšeg ministra Primorca glede afere vezane uz Sveti Duh?
Najprije, ja tu ne prozivam primarno njega, iako je on tamo, doduše, bio prvi direktor. Prozivam SDP koji je omogućio tu aferu, a danas su tobože na braniku obrane javnog zdravstva. Dakle, na Svetom Duhu je izdvojena pa privatizirana dijaliza, a to je usluga koja ima dobru cijenu od HZZO-a i plaća se prioritetno, što nije nevažno. To je zato jer dijaliza u sebi ima i vrlo skupih usluga poput akutne dijalize i komplikacije dijalize. U ovom slučaju je usluga koja ima prioritet plaćanja od HZZO-a izvučena iz bolnice i prebačena u privatnu polikliniku kojoj su na čelo stavili Primorca, koji se nakon završetka Domovinskog rata i kraha američke karijere vratio u Hrvatsku, a javnom zdravstvu, bolnici na Svetom Duhu ostala je neprofitna i kompliciranija usluga. Dok je bolnica sve radila sama, dobivala je i dio novca za pretrage koje su se plaćale prioritetno. Imala je jedan dio korektnog plaćanja, drugi malo manje plaćen, ali je sve skupa negdje nalazila sredinu za tu ukupnu uslugu. Sad kad ste joj izvadili iz sustava najprofitniji, zapravo jedini profitni dio, poslali ste bolnicu u predvorje stečaja. To je napravila Račanova vlada i zato mi je jeziva ova njihova današnja dvoličnost kada tobože kritiziraju privatizaciju djela zdravstva, a prvi su s tim počeli. Godine 2004. krenuo je udar na radiologiju, jer je jedan dio radiologije doista profitan. S prijedlogom je došao jedan ministar i doveo investitora. Odbio sam moguće investitore jer tada uopće nismo imali niti zakon o privatizaciji djela zdravstvenog sustava. Zato sam siguran i danas da je poliklinika na Svetom Duhu protuzakonita jer nikakav zakon o privatizaciji zdravstva tada nije postojao. Isto tako sam protiv toga da privatnik svoj aparat instalira u prostorijama državne bolnice, a takav slučaj imamo danas u Zagrebu u Vinogradskoj, u Rijeci i u Splitu. Možda sam bio prestrog jer ja u deset godina ni jednom privatniku nisam dao ugovor s HZZO-om, primarno zato što nismo imali propise koji to reguliraju. I dok nemamo zakon koji to omogućava, dolazi tobože socijalno osjetljivi SDP na vlast i privatizira dio Svetog Duha i to, naravno, najprofitniji dio! I na čelo tog posla stavi Primorca!
Preuzeto sa www.vecernji.hr