U povodu 450. obljetnice smrti velikog književnika Marina Držića hrvatski pjesnik akademik prof. dr. Luko Paljetak održao je izvrsno predavanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u utorak, 5. prosinca 2017. Slikovito i jasno Luko je govorio o renesansi i “fortuni” kako bismo mogli bolje razumjeti Držićeva djela. Između ostaloga, naveo je iz Držićevih djela rečenicu: “E, ali si čovjek, ali si ljud?”. Kratko je tumačio što ta rečenica znači. Među ostalim sadržajem iz njegova predavanja ta mi je rečenica posebno odzvanjala u uhu. Pročitao sam komediju “Dundo Maroje”, “Novelu od Stanca” i “Skup”. Nisam našao tu rečenicu. Nazvao sam prof. dr. Antuna Lučića i zamolio ga da mi kaže u kojoj se Držićevoj komediji nalazi ta rečenica. Ubrzo mi je napisao kako se to pitanje nalazi u djelu “Tripče de Utolče”. Pročitao sam komediju “Tripče de Utolče” koju nazivaju i komedija “Mande”. Autor stavlja tu rečenicu u četvrtom prizoru drugog čina u usta Nadihnu, sluzi Pedant Krise: “E, ali si čovjek, ali si ljud?”.
To je sigurno veliko pitanje. Nije lako biti čovjek. Nije lako biti osoba. To pitanje obrađivali su mnogi na različite načine. Ono se postavlja svima nama i u ovo božićne vrijeme. Posebno se tim pitanjem bavio naš prof. dr. Vjekoslav Bajsić. Mnogo je njegovih tekstova o toj temi, posebice kada obrađuje mehanizme grupnog ponašanja - granice čovjekove mogućnosti. On dobro razlikuje čopor, skupinu i zajednicu. Ovdje bih samo spomenuo njegovu kolumnu “Inteligentno sito” koju je objavio u Kani u svibnju 1973. Sito služi za “klasificiranje i kategoriziranje, svrstavanje i razvrstavanje”. Sito poznaje samo što prolazi i ono što ne prolazi kroz njegove žice. Ono ne poznaje posebno jedno zrno brašna ili pijeska ili rasute tvari. Nažalost, i mi svaki dan dijelimo i ljude po različitim kategorijama, a ne gledamo u njima pojedinog konkretnog čovjeka koji ima svoje osobno ime i obično obiteljsko prezime. Zacijelo u ljudima gledamo samo člana čopora, skupine ili zajednice, i to često člana apstraktne zajednice. Čopor, skupina i apstraktna zajednica ne zadovoljavaju Luciju, Ivana, Marka, Petra, Dragu, Daniela, Eleazara, Hasana, Fuada, Apollinaira… Zato se ljudi trude da ne budu samo broj u “toru”, nego čovjek koji ima konkretne probleme, nadu ili osobnu želju. Biti čovjek za poziv, obvezu i odgovornost! Biti čovjek jest teško, ali jedino što istinski ispunjava osobu!
Krist se rodio i umro za sve ljude, ali to znači svakog pojedinog čovjeka. Krist je osnovao zajednicu, Crkvu, koja nije čopor ili skupina, nego zajednica stvarnih pojedinaca.•