Andrićev kutak čuva uspomenu na pisca

Veliki broj napretkovaca, zaljubljenika u kulturne i književne vrednote, te primjetno velik broj zainteresiranih medija okupio je događaj upriličen za četrdesetogodišnjicu smrti književnog nobelovca Ive Andrića.

Napretkov stipendist

U središtu HKD Napredak u Zagrebu, u jednoj od najljepših zgrada (znamenitom Planićevu neboderu u Bogovićevoj ulici) otvoren je literarni kutak za književnog nobelovca. Ne bez razloga, jer nobelovac je bio Napretkov stipendist. Prikupljanje građe, predavanja, simpoziji, obilježavanja pojedinih godišnjica, predstavljanje hrvatskih pripovjedača čija se poetika naslanja na Andrićevo pismo, sve su to buduće aktivnosti kutka nobelovca.

Predsjednik HKD-a Napredak mons. prof. dr. Franjo Topić u svojem govoru naglasio je Andrićevu veličinu, njegovu svevremenu dimenziju. - Od mene se ne očekuje da govorim o Andrićevu književnom djelu, nego da ga kao predsjednik Napretka predstavim kao našeg stipendista.

Kao maturant 1912. iz Višegrada, gdje je živio kod tetke, tražio je Napretkovu stipendiju te piše svom prijatelju Durbešiću: “Ako me još Napredak odbije, ni sam ne znam što ću”. Napredak ga je podržao tada, kao što ga je podržavao i u nemila vremena, pa i danas darujući mu ovaj zasluženi kutak koji će biti susret ljubitelja i poštovatelja Andrićeva lika i djela, kazao je, između ostalog, Topić dodajući da se Napretkov fond za stipendiranje zove upravo po dvojici nobelovaca, Napretkovih stipendista Andriću i Vladimiru Prelogu. - Mislim da je sasvim umjesno pitati se u ovoj zgodi: da Andrić nije dobio Napretkovu stipendiju, bi li uopće otišao studirati i bi li bio nobelovac?

Matanović i narodna nošnja

Najvažnije je, i to smatram, od početka ulagati u ljude. Ja ponavljam od rata, tamo onog “sarajevskog devetog kruga pakla”, da nam ne trebaju ni zgrade, ni teritorij ni zemlja, nego nam trebaju ljudi. Po mogućnosti što bolji, što kvalitetniji i što obrazovaniji. Sve je imalo i ozračje Posavine jer je voditeljica projekta književnica Julijana Matanović (možda drugi nisu prepoznali, ali kako da takvo što promakne posavskom oku) bila odjevena u posavsku izvornu nošnju. O događaju smo htjeli od nje doznati iz prve ruke. - Odjenula sam “rekljicu” bake moje kćeri, bake Mande Živković iz Donje Mahale, uz posavski nakit iz davnog vremena jer smatrala sam da u ovom trenutku kulture treba imati i nešto iz Posavine. Imam čak i “merđan” koji mi je naručio fra Zvonko Benković iz Donje Mahale, a on je nagovorio svoju tetku da izrađuje stari posavski nakit.

Dakle, dotjerala sam se u skladu s temom. I ova “rekljica” koju nosim ne bi bila tako važna, da uz nju svojoj kćeri nisam ispričala priču o baki Mandi. Zapravo, zaključuje Julijana, sve smo udaljeniji jedni od drugih, gledajmo se u oči, prenosimo priču o svojim precima na potomke, jer sam sigurna da neće ostati ništa drugo osim priče, što je i Andrićeva poruka.

“Ivo Andrić - svugdašnji

Književnica Julijana Matanović na svečanosti je predstavila cijeli projekt i program. Posebno je zahvalila Franji Mariću koji je prikupio Andrićeve naslove, među kojima su i neka jako rijetka izdanja. Dr. Jadranka Brnčić predstavila je kao urednica nedavno tiskano izdanje “Ivo Andrić - svugdašnji”, zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 25. studenog 2005. godine.