Da kazalište itekako može biti angažirano i ogledalo društva, dokaz je predstava “Quijotanje” autora Jelene Kordić Kuret i Dragana Komadine, koja je premijerno izvedena na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Mostar. Radi se o modernoj predstavi koja na efektan način tematizira međuvršnjačko nasilje u školi, a koje sve više, svjedoci smo, uzima maha u našem socijalnom okruženju.
Drama o društvu
To je drama o odnosima moći u društvu, o tome kako djeca novopečenih bogataša (tzv. zlatna mladež) koriste moći svojih roditelja da izgrade svoj položaj u društvu. Predstava udara na prvu, pršti mladalačkom energijom, tako da sat, koliko traje, prođe za tren. Scenografija, efektna glazba i plesna koreografija koje demonstriraju glumci jednostavno izgledaju fascinantno.
Uz glumicu i redateljicu predstave Jelenu Kordić Kuret koja igra ‘tatinu princezu’ Zanu, i njezina oca tajkuna (igra ga Miro Barnjak), u predstavi glume mlade snage Ivan Skoko, Bojan Beribaka i Anđela Bulum u ulozi Ire čiju majku igra Nikolina Marić. Uloge profesora povjerene su Igoru Vidačkoviću i doajenu Velimiru Pšeničniku Njiriću. Bilo je tu mjesta možda za još pokoju ulogu koja bi upotpunila ‘školski razred’ , ali to je već problem ‘širine klupe’ HNK Mostar. Ukratko o radnji predstave:
Predstava “Quijotanje (naslovljena tako jer je profesoru književnosti iz teksta omiljeni lik Don Quijote) donosi priču o djevojčici Iri, novoj učenici, čiji će dolazak povrijediti (Su)Zanu, neokrunjenu razrednu princezu, te će uz pomoć pomagača, od kojih je jedan njezin stvarni dečko, a drugi potajno zaljubljen u nju, pokrenuti niz događaja isprepletenih u mreži ljubomore, ucjene i fizičke prisile koja će dovesti do zastrašujućeg epiloga.
(ne)Moć pojedinca
Prema riječima autora teksta, dramaturga Dragana Komadine, predstava je to o nužnosti samopouzdanja pojedinca i njegove (ne)moći da se ukaže na razne anomalije unutar duboko korumpiranog društva. Skupne scene koje se događaju na satima hrvatskog i tjelesnog kontrastirane su intimnim susretima dviju glavnih protagonistkinja s njihovim roditeljima. No, koreografirani su prizori dramaturški posve opravdani jer su stavljeni u funkciju priprema za veliku priredbu za Dan škole, odnosno za veliko finale koje ujedinjuje ravnatelje i čistačice, zlostavljače i zlostavljane. •